Sunnet u tradiciji tesavvufa zuhdija.hasanovic@fin.ba

SUNNET U TRADICIJI TESAVVUFA Pojam i pojava ezoterizma u islamu Načela tesavvufa Definiranje sunneta od mutesavvifa Aspekti sunneta Razumijevanje ličnosti Muhammeda, s.a.v.s. Načini saznavanja uzornog života Muhammeda, s.a.v.s. Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa

SUNNET U TRADICIJI TESAVVUFA Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Mutesavvifi kao autori hadiskih zbirki Mutesavvifi kao kritičari i prenosioci hadisa Ostale forme doprinosa mutesavvifa hadiskim znanostima Uloga mutesavvifa u fabriciranju hadisa

Pojam i pojava ezoterizma u islamu U svom općem značenju misticizam, odnosno ezoterizam, podrazumijeva: "zauzimanje negativnog stava prema materijalnom svijetu i traganje za istinom (u sebi)". U islamu se on imenuje pojmom sufizam (ar. tesavvuf), a preciznije kazano on označava put do postizanja duhovnog života i duhovne zrelosti.

Pojam i pojava ezoterizma u islamu Pod tesavvufom se misli na put intenzivnije pobožnosti, kontroliranja animalnih poriva, izražavanja ljubavi i spoznaje duhovne istine koji vodi ka voljenom Stvoritelju. Svako istinsko vjerovanje ima u sebi "okus" sufizma, jer bez njega bi vjera bila teoretsko znanje koje čovjeka ne obavezuje ni na šta, niti ga angažira za bilo šta.

Pojam i pojava ezoterizma u islamu Ehlus-sufa Safa Sofia Es-Safful-evvel Za pojam "tesavvuf" se uglavnom misli da dolazi od arapske riječi suf ("vuna") Gruba vunena tkanina bila je karakteristika ranih asketa koji su više voljeli njenu simboličku jednostavnost od bogatijih i prefinjenijih materijala.

Faktori javljanja tesavvufa Postoje dva osnovna faktora koji su utjecali na pojavu tesavvufa: faktor duhovnog karaktera: Načela osnovnih izvora islama Kur'ana i sunneta. U Kur'anu i sunnetu postoji veliki broj poruka koje nedvosmisleno usmjeravaju ljude ka sufijskom načinu razmišljanja i asketskom načinu života: jedna od poslaničkih obaveza jeste duhovno čišćenje – tezkijja, Allah, dž.š., donosi radosne vijesti o uspjehu onih koji se duhovno očiste, naglašava da okrutna srca vode zlu i zaboravljanju Allaha, dž.š., oni koji vjeruju veoma mnogo vole Allaha, dž.š., i ta je ljubav obostrana...).

Faktori javljanja tesavvufa Posebno značajan momenat u Kur'anu, a.š., za mutesavvife jeste kazivanje o Musau, a.s., i h. Hidru (Hadiru), iz kojeg se sasvim jasno vidi razlika između, s jedne strane, vanjskog znanja, znanja šerijata i šerijatskopravnih normi i, s druge strane, unutarnjeg znanja, znanja hakikata. Poslanik, s.a.v.s., cijeli svoj život davao je prednost duhovnim vrijednostima, a zanemarivao materijalne. Osamljivao se prije nego je primio Objavu, boravio u osami deset posljednjih dana ramazana svake godine i primjenjivao sva druga duhovna iskustva poput povlačenja, kontemplacije i asketizma kojima je njegov život bio ispunjen. Iako je bio Božiji Poslanik i vladar države nije se ustezao da popravlja kaiš na obući, jaše magarca, nosi odjeću od vune ili kostrijeti, da se druži sa robovima, čak i u najtežim ličnim trenucima nije zaboravljao druge, mislio je na njih, imao razumijevanja za njihove nedostatke i pomagao im.

Faktori javljanja tesavvufa Faktor socijalnog karaktera Nakon značajnog narušavanja duhovnog života koji je izražen u Kur'anu i sunnetu, a koji su ashabi aktivno živjeli i koji je opisan kao "asketizam i pobožnost" te nakon što se pojavio način života koji je bacio sjenu na budući svijet, tesavvuf se javlja kao reakcija. Stil života utemeljen na principima Kur'ana i sunneta narušen je na različite načine nakon vremena Poslanika, s.a.v.s. Najvažniji uzrok narušavanja duhovnog života bio je društveni prosperitet i rast životnog standarda koji je pratio osvajanja.

Faktori javljanja tesavvufa Ova tendencija je naišla na zabrinutost kod iskrenih vjernika. Žudnja za asketskim životom kakav je bio u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., sve je više rasla i širila se. Oni koji su se posvetili pobožnosti s neugodnošću su posmatrali ponašanje državnih službenika i bogatih, koji su se prepustili ovome svijetu i postali potpuno ravnodušni prema budućem životu. Prema tome, sufijski način života svoje utemeljenje nalazi u Kur'anu i sunnetu, a sistematiziran je kao reakcija u odnosu na opsesiju prema ovome svijetu.

Povijest tesavvufa U prvo vrijeme tesavvuf se razvija kao način života kojeg karakterizira intenzivirana pobožnost i uzdržavanje od materijalnih vrijednosti. Kasnije postaje sistematiziran kao znanost sa svojim ciljevima i metodama. Sufizam je raširen posvuda u islamskom svijetu. On je unutarnja dimenzija islama iz koje potječe djelotvornost i snaga islama kao religije.

Povijest tesavvufa Za sufije veliki učitelj, istinski učitelj, nije niko drugi do sam Poslanik, s.a.v.s., koji je svoje ashabe poučavao osnovama učenja ezoteričnog islama, a oni su ih prenosili na sljedeće generacije. Upravo iz ovog izvora sufije crpe svoju inspiraciju i svoje učenje. Ashabi su prenosili milost, blagoslov ili duhovni utjecaj (bereket) koje je Poslanik, s.a.v.s., primio od Boga u početku svoje misije i koje je kasnije prenosio na svoje sljedbenike putem Bej'atur-ridvana ("Prisege zadovoljstva") koji je zaključen na Hudejbiji. Niz predaje u kojem se prvobitna prisega data Poslaniku, s.a.v.s., prenosi sa šejha na šejha zove se silsila, ili niz inicijacije. Svi autentični sufijski redovi povezani su u jedan od ovih nizova.

Povijest tesavvufa Među ashabima, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Selman el-Farisi, Bilal ibn Rebah, Ebu Hurejra, Suhejb er-Rumi, Ebud-Derda, r. anhum, smatraju se duhovnim mudracima i prvacima tesavvufa i tarikata Međutim, islamska mistika se među ashabima posebno često poziva na dvojicu istinski vjerodostojnih preteča: Ebu Zerra el-Gifarija i Huzejfu ibnul-Jemana.

Povijest tesavvufa Hazreti Alija je ipak najvažnija karika u ovim silsilama. Nezavisno od njegove uloge u šiizmu, sufije bez obzira odakle potiču smatraju ga izvorištem ezoteričnog znanja. Tesavvufska historija spominje i neke od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga kao one koje su bile sklonije ezoterijskom načinu razmišljanja poput: h. Hatidže, h. Aiše i h. Zejneb, da i ne spominjemo Poslanikovu, s.a.v.s., časnu kćerku h. Fatimu Zehru, r. anhunne.

Povijest tesavvufa Duhovna uloga i funkcija tabiina u tradiciji u cjelini bile su uzvišene i autoritativne: oni prenose ne samo ono što su naučili od ashaba, nego imaju i vlastiti udjel u autoritetu. Duhovna tradicija islama duhovna učenja pripisuje određenom broju tabiina, od kojih se dvojica osobito ističu: Hasan Basri (u. 110/728) i četvrti imam Ehli-Bejta Ali Zejnulabidin (u. 95/714).

Načela tesavvufa Prvotni sufizam temelji se na dvije sljedeće postavke: pobožno činjenje ibadeta proizvodi u duši milosti (feva'id), duhovne nadosjetilne realnosti; znanje srca (ilmul-kulub) stvara duši mudrost (ma'rifa) koja se temelji na iskustvu, a ta mudrost uključuje u sebe pristanak volje na primljenu milost. Sufije pripisuju "znanju srca" dinamički karakter, ono im označava put (sefer) k Bogu i taj put obilježava pomoću više stupnjeva i postaja (mekamat) i stadija ili stanja (ahval), pomoću stečenih vrlina i primljenih milosti. Popis tih stupnjeva i stadija različit je od pisca do pisca (npr. Es-Seradž, El-Kušejri, El-Gazali), ali sadrži gotovo uvijek poznate izraze: tevba, sabr, tevekkul, rida. Mutesavvifi čvrsto drže do definicije konačnog cilja, kada duša, pobjeđujući svoje tjelesne sklonosti, pronalazi pravog Boga, kojem je ona stremila, ono Istinsko (el-Hakk).

Osobitosti tesavvufa Duhovno rodoslovlje (isnad), koje je stvoreno da bi se kao u hadisu, niz učitelja u mistici doveo nazad do neposredne Poslanikove, s.a.v.s., pouke. Nevidljiva hijerarhija vjerničkih duša na ovom svijetu (ridžalul-gajb): svijet zahvaljuje svoje postojanje i opstojanje brizi skrivene hijerarhije "svetih zaštitnika", kojih je određeni broj i koji, neposredno nakon smrti, bivaju zamijenjeni. To su: 300 nukaba, 40 ebdala, 7 umena, 4 amuda i njihov kutb (mistički pol ili mistički axis mundi = gavs). Povlastice i "dispenzacije" (ruhas) na kojima se temelji zajednički život sufija (tarika). Sufije recitiraju na svojim skupovima posebne poeme; ova vrlo karakteristična islamska književna grana svugdje se razvila u najvećem bogatstvu i općenito nije mogla izbjeći jednoličnost. Ta književnost, kojoj je namjena to da slušatelje, na estetski način, dovede u silno duševno uzbuđenje, da bi se izazvala neka vrsta ekstaze, hvali, na mistički način, vino (hamr), koje šerijat zabranjuje za ovaj svijet, a u Džennetu se zadržava za izabrane, pehar ljubavi (ke'sul-mehabba), kojeg peharnik (saki) daje da obilazi u krug.

Definiranje sunneta od mutesavvifa Sunnet je svojevrstan komentar Kur'ana i način na koji muslimani uče kako su istine Svetog Teksta proživljene životom najpotpunijeg Allahovog stvorenja, životom koji je bio potpuno ljudski, a ipak nerazdvojivo uronjen u sveto. Muslimani Poslanika, s.a.v.s., vide kroz njegov sunnet – kako se ponašao, kako je govorio, hodao, jeo, sudio i prosuđivao, volio i kako je bio pokoran Bogu. Sunnet je u određenom smislu nastavak života Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u životima kasnijih generacija, upotpunjenje slike njegove ličnosti odražene njegovim imenima, opisu njegovog fizičkog bića (pojave) te, naravno njegovom bereketu, koji se izlijeva iz uvijek prisutne moći njegovih imena i njegovog sunneta.

Aspekti sunneta Sunnet obuhvata sve aspekte ljudskog življenja: od namaza do porodičnih poslova, prijateljskih veza i socijalnih veza najviše razine, obavljanja poslova i trgovačkih transakcija, klanja životinja pa do rukovođenja državom. Kada jedan musliman drugom nazove selam, kada se prema siročetu ophodi na najljubazniji način, kada se prema svojim roditeljima ili starijima uopće odnosi s poštovanjem, ili je milostiv prema sirotinji, on slijedi Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Štaviše, kada neko pokušava biti istinoljubiv i iskren, ljubazan ili darežljiv, on slijedi Poslanikov, s.a.v.s., sunnet – ali ovaj put unutarnji sunnet, koji je osnova duhovnog života.

Aspekti sunneta Svaka i najmanja pojedinost i sitnica u životu, poput ponašanja za stolom i načina konzumiranja hrane, sjedenja ili ulaska u kuću, utemeljeni su na sunnetu, a pobožni među muslimanima svjesni su bereketa koji isijava iz tih, naizgled običnih, svakodnevnih radnji, kada se one svjesno provode po Poslanikovom, s.a.v.s., modelu. Sa stajališta islamske duhovnosti, ono što je temeljno to je i suštinsko, odnosno unutarnji sunnet je neiscrpan, dok izvanjski sunnet predstavlja samo njegovu formalnu potporu. Suštinski sunnet tiče se prije i poslije svega, Poslanikovih, s.a.v.s., unutarnjih osobina i vrlina i duhovne potpunosti koja se izlijeva iz poslaničke prirode. Ukupan izvanjski sunnet način je i sredstvo kretanja prema tim osobinama i vrlinama te omogućavanje duši da se njima ukrasi.

Razumijevanje ličnosti Muhammeda, s.a.v.s. Kada je u pitanju dignitet Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti on se može razumijevati na dva načina, iz: metapovijesne i povijesne perspektive. Metapovijesnost Muhammedovog, s.a.v.s., poslaničkog digniteta utemeljena je na njegovoj preegzistentnosti, kao općem i univerzalnom prijateljskom odnosu čovjeka i Boga (velajet). O tome se u hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kaže: أَخْبَرَنَا عَلِيُّ بنُ أَحْمَدَ الهَاشِمِيُّ بِالثَّغْرِ، أَخْبَرَنَا مُحَمَّدُ بنُ أَحْمَدَ القَطِيْعِيُّ، أَخْبَرَنَا مُحَمَّدُ بنُ عُبَيْدِ اللهِ المُجَلِّدُ، أَخْبَرَنَا أَبُو نَصْرٍ الزَّيْنَبِيُّ، أَخْبَرَنَا أَبُو طَاهِرٍ الذَّهَبِيُّ، حَدَّثَنَا أَبُو القَاسِمِ البَغَوِيُّ، حَدَّثَنَا كَامِلُ بنُ طَلْحَةَ، حَدَّثَنَا حَمَّادُ بنُ سَلَمَةَ، عَنْ خَالِدٍ الحَذَّاءِ، عَنْ عَبْدِ اللهِ بنِ شَقِيْقٍ، عَنِ ابْنِ أَبِي الجَدْعَاءِ، قَالَ: قُلْتُ: يَا رَسُوْلَ اللهِ! مَتَى كُنْتَ نَبِيّاً؟ قَالَ: إِذْ آدَمُ بَيْنَ الرُّوحِ وَالجَسَدِ

Razumijevanje ličnosti Muhammeda, s.a.v.s. Od Ibn Ebul-Džed'a se prenosi da je rekao: "Božiji Poslaniče, kada si bio Vjerovjesnik?" Kada je Adem bio između duha i tijela. O istoj temi govore i sljedeći hadisi: El-Makdisi, El-Ehadisul-muhtara, IX., str. 143.; El-Mizzi, Tehzibul-kemal, XIV., str. 360.; El-Askalani, Tehzibut-tehzib, V., str. 147.; Ibn Sa'd, Et-Tabekatul-kubra, I., str. 148-153.; VII., str. 59. O vjerodostojnosti navedenog hadisa više v.: Es-Sehavi, El-Mekasidul-hasena fi bejani kesirin minel-ehadisil-muštehera alel-elsina, Darul-kitabil-arebi, Bejrut, 1996., str. 386.

Muhammedanska zbilja (el-hakika el-muhammedijja) Pod pojmom "Muhammedanske zbilje" podrazumijeva se vjerovanje da je Muhammed, s.a.v.s., stvoren od svjetla te da je njegovo svjetlosno biće prvostvoreno u duhovnom svijetu, a od tog njegovog svjetla stvorena su oba svijeta, dunjaluk i ahiret. Muhammedanska zbilja je otuda osnova i tajna života koja se provlači kroz sva ovosvjetska i onosvjetska bića. Muhammedanska zbilja ima i druga imena, kao: Vrhunska Zbilja (Hakikatul-hakaik), Prvi Um (El-Aklul-evvel), Prva Emanacija (Et-Teajjunul-evvel).

Muhammedanska zbilja (el-hakika el-muhammedijja) Autori koji zastupaju ovu teoriju smatraju da su poslanici koji su vremenski prethodili Muhammedu, s.a.v.s., ustvari, njegovi nasljednici i zamjenici i da je njihova uloga u povijesti otjelovljenje, odnosno očitovanje Muhammedanske zbilje ili njegove duše prije pojave njegovog časnog tijela. Iz Muhammedanske zbilje svi vjerovjesnici, Allahovi prijatelji i gnostici crpe svoja znanja i Božija svjetla. U ovom smislu Muhammed, s.a.v.s., se naziva Vrhunskim svjetlom (Nurul-envar) i odličnikom cijelog svemira (Sejjidul-alem).

Muhammedanska zbilja (el-hakika el-muhammedijja) Sufije se u ovoj svojoj teoriji oslanjaju na tekstove Kur'ana, sunneta i izjave znanstvenika prvih uzornih generacija. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. El-Maida, 15. ...i kao svjetiljku koja sija. El-Ahzab, 46. Muhammed, s.a.v.s., je najsavršenije biće u ljudskoj vrsti. Zbog toga je s njim stvar počela i završila se. Bio je vjerovjesnik dok je Adem, a.s., bio između vode i blata, a zatim je svojim fizičkim nastankom bio i pečat vjerovjesnika.

Sunnetullah - sunneturresul Plemeniti poslanik Muhammed, s.a.v.s., posjednik sunneta, je biće koje je izvedeno iz duha svemira, koje pulsira otkucajima njegovog srca i otjelovljeni lik koji je najčistiji lik njegove misli i imaginacije te je Muhammed, s.a.v.s., ogledalo svemira, odnosno, svemir je njegovo ogledalo. Otuda je njegov sunnet velik poput svemira, širok poput njegovog prostranstva, cjelovit poput njegove integralnosti. On se, naravno, ne sukobljava s redom i zakonima (sunetima) svemira nego se prožimaju kako bi zajednički postali najveličanstveniji zakon za svemir i život u čijem okrilju i na čijem putu čovječanstvo jedino može pronaći svoje stvarno egzistiranje.

Načini saznavanja uzornog života Muhammeda, s.a.v.s. Nakon Poslanikovog, s.a.v.s., preseljenja, vjeru su sljedećim naraštajima prenosili i tumačili njegovi ashabi, r.a., koji su kod ostalih muslimana uživali izimno visok status zbog njihove blizine Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Postoje pobožne osobe koje nadmašuju vrijeme i prostor i preuzimaju neke hadise neposredno od Poslanika, s.a.v.s. Tako npr. Ibn Arebi kaže za hadis da ga je neposredno preuzeo od Poslanika, s.a.v.s.: "Bio sam nepoznata riznica, pa sam htio biti poznat. Stvorio sam stvorenja, predstavio im se i oni su Me upoznali!" Prenosi se, također, od velikog autoriteta Es-Sujutija da se na javi više puta sreo s Božijim Poslanikom, s.a.v.s. Imam El-Buhari je kod zapisivanja svakog hadisa, do kojeg bi došao ulažući napor i nakon provjeravanja, uzimao abdest, klanjao dva rekata i ponizno se obraćao svojim srcem Poslaniku, s.a.v.s., govoreći: "Da li je ovaj hadis od tebe, Božiji Poslaniče?" i postupao bi prema išaretima koje bi dobio od srca.

Načini saznavanja uzornog života Muhammeda, s.a.v.s. Nadahnuće (ilham), san (ru'ja) i otkrovenje (kešf) nisu dodatni izvori islama i ne mogu mijenjati konstitutivnu tradiciju islama. Svrha im je da se iskrenim muslimanima otkriju skrivene istine, tajne, da se osvjedoče o ono o čemu su samo slušali, da se ohrabre na putu Istine i sl. Ovdje su izuzetak jedino snovi Božijih poslanika, a.s. Oni su za njih bili Objava na osnovu koje su izvodili šerijatske norme i prema njima se ravnali. Takav je primjer Ibrahima, a.s., koji na osnovu sna gradi normu o žrtvovanju vlastitog sina. Ako musliman doživi različite vrste nadahnuća on ih mora vrednovati shodno tekstovima Kur'ana i sunneta, pa ako se slažu s njima – prihvatit će ih, a ako nisu u skladu s jasnim zakonodavnim tekstovima ili intencijama šerijata – odbacit će ih. Ebul-Hasan eš-Šazili je govorio: "Ako se tvoje otkrovenje sukobljava sa Kur'anom i sunnetom drži se Kur'ana i sunneta, a zanemari otkrovenje!”

Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa Budući da je u svom ljudskom biću objedinjavao sve osobine u njihovoj punini Muhammed, s.a.v.s., nije bio zadužen samo da potpuno i precizno dostavi Božiju Riječ čovjeku nego ju je svojim riječima i praksom na najautentičniji način približavao ljudskom biću. Otuda je uzorni život Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji je, kao ni jedan drugi vjerno realiziranje Božije volje na Zemlji, neophodno primjenjivati u svim aspektima svoga života. Tako kada Ebu Hamid el-Gazali potiče čovjeka da slijedi Poslanikov, s.a.v.s., sunnet čak i u najobičnijim aktivnostima on to čini jer vjeruje da će takvo ponašanje imati značajan utjecaj na postizanje uspjeha na ovom i sreće na budućem svijetu.

Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa Sve što činimo na ovom svijetu, bez obzira kako nam profano i efemerno izgledalo, može imati svoju duhovnu i moralnu dimenziju. Tako npr. način na koji režemo nokte može izgledati krajnje beznačajno, međutim, za El-Gazalija je veoma važno da se nokti režu na način kako je to Poslanik, s.a.v.s., činio. Sam El-Gazali kaže da je ključ sreće u slijeđenju sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u svim njegovim kretnjama, ali i mirovanju, čak i u položaju prilikom jela, njegovom hodu, spavanju i govoru, pa posebno apostrofira: "Ovdje ne mislim na njegove radnje u okviru ibadeta, jer nema nikakvog razloga da se zanemaruje išta od toga, nego govorim o svim ostalim njegovim ustaljenim radnjama (adat), jer se samo na taj način ostvaruje potpuno slijeđenje.”

Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa El-Gazali čak kritizira one koji smatraju da je suvišno i nepotrebno slijeđenje Muhammeda, s.a.v.s., u svakodnevnim običnim aktivnostima, pa kaže: "Ne treba da to olahko primaš pa da kažeš: 'To je vezano za običaj i nema nikakve svrhe oponašati to', jer takav govor zatvara pred tobom veličanstvena vrata sreće."

Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa El-Gazali pojašnjava zašto je toliko bitno slijediti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., pa za to navodi tri osnovna razloga (sirr - tajna): postizanje pravičnosti, uravnoteženosti, preciznosti i korektnosti u svom životu. Ako se u svakodnevnim poslovima naviknemo raditi na način kako je to činio Božiji Poslanik, s.a.v.s., to će postati naša odlika, koja će se ukorijeniti u našem srcu i otuda prožimati sve naše aktivnosti; ako za neku aktivnost ima više dopuštenih načina obavljanja, a Poslanik, s.a.v.s., ju je uvijek obavljao na jedan način to govori o potrebi obavljanja te aktivnosti upravo na takav način zbog njegove duhovne ili moralne dimenzije, o čemu je Poslanik, s.a.v.s., upoznat nadahnućem; budući da je čovjek uvijek između duhovne i moralne čistote meleka, s jedne strane i animalnih prohtjeva svojih strasti i poriva, s druge strane te u životu češće biva bliži ispunjavanju putenih želja sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., ima zadaću da ga konstantno čuva i usmjerava višim vrijednostima.

Normativnost sunneta u mišljenju i djelu mutesavvifa Kada govori u čemu sve treba slijediti Božijeg Poslanika, s.a.v.s., El-Gazalijeve riječi su nedvosmislene i on jasno ističe: "U svemu onome o čemu je naveden sunnet!" Nakon ovoga navodi više hadisa o zdravlju, ishrani, liječenju, pa i o vremenu u kojem je poželjno isisavati krv, odnosno primjenjivati hidžamu. Oponašati sunnet, odnosno provoditi ga u djelo, znači živjeti islamskim životom i u skladu sa Božijom voljom. Štaviše, to znači oponašati Allahovog, dž.š., miljenika, Njegovog voljenog, te posljedično i sam biti voljen, kao neposredan rezultat tog ponašanja.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Općeprisutno je mišljenje da su tesavvuf i hadiske znanosti na suprotnim stranama razumijevanja i življenja islama te da su hadiski znanstvenici uvijek bili protiv razumijevanja i življenja islama koje su prakticirale sufije. To se argumentira sljedećim činjenicama: osnovna briga mutesavvifa jeste kako se što više približiti Allahu, dž.š., očistiti svoju dušu, što više napredovati na stadijima spoznaje i izvrsnosti (ihsana) i oni su smatrali da muhaddisi previše pažnje posvećuju nizovima prenosilaca, njihovim biografijama, pozitivnoj i negativnoj kritici prenosilaca, smatrajući da su se previše bavili sredstvom koje ih je onemogućilo da dođu do cilja;

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa mutesavvifi imaju specifičnu terminologiju koju teško razumijevaju oni koji se ne bave tesavvufom te je kroz povijest vrlo često osuđivana od onih koji je, ustvari, nisu htjeli ili mogli razumjeti; mutesavvifi imaju svoj put spoznaje koji se umnogome razlikuje od puta hadiskih znanstvenika. Mutesavvifi doživljavaju otkrovenja (kešf), nadahnuća (ilham) i snoviđenja (ru'ja) kroz koja dobivaju saznanja i duhovnu i moralnu podršku za ono što rade. Štaviše, navode brojne primjere svojih autoriteta koji tvrde da su se više puta na javi sretali sa Božijim Poslanikom, s.a.v.s., koji im je izravno prenosio svoje riječi. Otuda velika razlika u ocjeni hadisa između mutesavvifa i hadiskih znanstvenika.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Međutim, ne može se reći da su zbog gore navedenih načela kojih su se mutesavvifi pridržavali upotpunosti zanemarili hadisku znanost, njezinu metodologiju i terminologiju. Otuda kada je u pitanju odnos mutesavvifa prema metodologiji hadiskih znanstvenika, hadiskoj kritici i najznačajnijim hadiskim zbirkama može se reći da je on dvojak.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Jedna grupa mutesavvifa slaže se s drugim pripadnicima ehli-sunneta vel-džemata, posebno hadiskim znanstvenicima (neki od njih su bili mutesavvifi i muhaddisi), u prihvatanju najpoznatijih hadiskih zbirki, metodologiji pozitivne i negativne kritike prenosilaca, primjenjuju je i hvale je u smislu da je teško naći strožije postavljene principe koji su dosljednije provedeni od principa koje su postavili hadiski znanstvenici.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Druga grupa mutesavvifa smatra da postoji veliko razilaženje među hadiskim kritičarima u principima kritike, a posebno u njihovoj primjeni, tako da se jasno pravi razlika između strožijih i blažih kritičara, a ni jedna od ovih grupa nije jedinstvena unutar sebe. Shodno navedenom, nemoguće je doći do jedinstvenog stava o vjerodostojnosti pojedinačnih hadisa.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Zbog toga oni traže druge metode kritike hadisa, pa s ciljem postizanja stvarnog znanja usmjeravaju svoj put spoznaje na otkrovenje (kešf) i nadahnuće (ilham), smatrajući da je jedino na taj način moguće doći do informacije o vjerodostojnosti određenog hadisa. Tako je imam Muhammed ibn Idris el-Kadiri za hadis, u kojem se kaže da je voda Zemzema lijek za sve ono radi čega se pije, rekao: "Ovaj hadis je vjerodostojan shodno tekstu, nizu prenosilaca, iskustvu i otkrovenju!" Oni smatraju da je to jedino ispravan put saznavanja šerijatskih normi, vjerujući da kada se musliman oslobodi animalnih poriva i iskreno se preda Allahu, dž.š., i skrušeno Mu se obraća, u njegovo srce ulazi svjetlost mudrosti koja će ga voditi Pravim putem, iako nije izučavao Kur'an i sunnet.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Veliki je broj hadisa u čijoj ocjeni se razlikuju hadiski znanstvenici i mutesavvifi i ta ocjena vrlo često zna biti dijametralno različita na način da određenu predaju hadiski znanstvenici smatraju apokrifnom i lažno pripisanoj Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je istovremeno mutesavvifi smatraju sasvim pouzdanom i vjerodostojnom. Takav je slučaj sa predajom: أصحابي كالنجوم بأيهم اقتديتم اهتديتم "Moji ashabi su poput zvijezda, za kojim god od njih krenete bit ćete na Pravom putu!" Za njega Eš-Ša'rani kaže: "Iako je ovaj hadis diskutabilan kod hadiskih znanstvenika, on je vjerodostojan kod onih koji imaju otkrovenja (ehlul-kešf)."

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Mutesavvifi koji primjenjuju ovu metodologiju hadiske kritike ipak postavljaju određene kriterije koji se moraju ispuniti kako bi se hadis mogao smatrati vjerodostojnim: duhovni i moralni kredibilitet osobe koja je doživjela nadahnuće, otkrovenje ili snoviđenje; nesuprotstavljanje onoga što su na takav način saznali općim principima koje definiraju temeljni izvori islama.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Ovdje se, kako ističu hadiski znanstvenici, uviđa njihova velika metodološka greška. Niz prenosilaca (sened) vodi ka Objavi, dok je srce izloženo šejtanskim utjecajima, pa usvaja šejtanska zavođenja, privide i obmane, zbog čega su neki od njih zabludjeli, jer su zanemarili znanstveno dolaženje do istine te je šejtan ubacio u njihova srca različite vrste zabluda i devijacija, pa i loših procjena konkretnih hadisa, što ih je odvelo od Pravoga puta.

Hadiska metodologija i kritika kod mutesavvifa Hadiski znanstvenici su vrlo rigorozni u osudi evaluacije hadisa putem otkrovenja, nadahnuća i snova. Na taj način se umanjuje, degradira i nipodaštava sav napor koji su stoljećima hadiski znanstvenici uložili u traganju za hadisom, njihovom preciznom bilježenju i memoriranju, a potom u usaglašavanje kriterija u vrednovanju hadisa te konačno u njihovoj principijelnoj i dosljednoj primjeni kroz sva ova stoljeća. Za razliku od takvog pristupa, imamo sufije koji ne ulažu takve napore nego čekaju da im se kroz različite forme obrati Božiji Poslanik, s.a.v.s., i saopći im ono što ih interesira.

Mutesavvifi kao autori hadiskih zbirki Kao i drugi islamski znanstvenici i mutesavvifi su sačinjavali različite vrste hadiskih djela. Među poznatijim su: Ebu Nu'ajm Ahmed ibn Abdullah el-Asbehani koji je sačinio veliki broj hadiskih djela, među kojima su najpoznatija: Hil'jetul-evlija ve tabekatul-asfija, Mustahredž ales-sahih, Delailun-nubuvva i dr., El-Hakim et-Tirmizi, autor djela Nevadirul-usul..., hfz. Jusuf ibn Abdullah ez-Zejle'i, autor djela Nasbur-raja li ehadisil-Hidaja, Abdurreuf el-Munavi, među najpoznatijim komentatorima Es-Sujutijevog El-Džamius-sagira, Dželaluddin es-Sujuti, mutesavvif šazilijskog reda, sa svojim brojnim hadiskim djelima, među kojima je svakako najpopularniji El-Džamius-sagir li ehadisil-Beširin-Nezir, kadija Ijad ibn Musa, s velikim brojem djela, između ostalih komentarom Muslimovog Sahiha pod naslovom Ikmalul-mu'lim bi fevaidi Muslim.

Mutesavvifi kao autori hadiskih djela Iako je na prvi pogled hadiska terminologija daleko od mutesavvifa i njihovog interesa važno je spomenuti da je upravo doprinos mutesavvifa hadiskoj terminologiji nemjerljiv. Dovoljno je napomenuti da je autor poznate El-Mukaddime fi ulumil-hadis Ibnus-Salah, bio mutesavvif. On svoje učitelje u tesavvufu do imama El-Kušejrija, El-Džunejda i Ibnul-Mulekkina spominje u Tabekatul-evlija. Potom jedan od najrenomiranijih komentatora Mukaddime s djelom Et-Takrib Muhjiddin en-Nevevi, također je mutesavvif, kao i Es-Sujuti koji je komentirao Et-Takrib u djelu Tedribur-ravi...

Mutesavvifi kao komentatori hadiskih djela Među prvim komentatorima hadiskih zbirki čije se komentiranje temelji na sufijskom iskustvu pojavljuje se ranije spomenuti El-Hakim et-Tirmizi. Put kojeg je on ustanovio nastavile su sufije poput: Kalabazija, Konevija i Ismaila Hakkija Bursevija. Među poznatijim zbirkama hadisa koje prati komentar prožet sufijskim iskustvom jeste djelo Hakikatut-tarika mines-sunna el-anika Mevlana Ešrefa Alija es-Sanevija. U djelo je uvrstio 330 hadisa iz raznih hadiskih zbirki, a potom ih je komentirao na način da je u hadisu prepoznao neku od sufijskih ustanova, principa ili pojmova i potom ih u skladu sa sadržajem hadisa prokomentirao.

Mutesavvifi kao komentatori hadiskih djela Tako kao prvi navodi tzv. Džibrilov hadis iz kojeg izdvaja detalj da je Džibril, a.s., došao u liku Dihje el-Kelbija, pa u komentaru ovog hadisa Es-Sanevi kaže: "Pojava suštine u drugom obliku (ili u liku drugoga), uz zadržavanje osobnog prethodnog stanja i osobina, naziva se simulacija (temessul), dok se sama forma naziva simulirani (ob)lik. U snovima i duhovnim vizijama većina stvari se pojavljuje u simuliranim obliku. Povremeno, međutim, događa se čudo i simulacija se odvija u svijetu budnosti, jave. Gornji hadis u kojem se Džibril pojavljuje u ljudskom obliku, preuzimanjem lika Dihje el-Kelbija, dovoljan je dokaz ovog fenomena.

Mutesavvifi kao komentatori hadiskih djela Treba ovdje imati na umu da se Džibril nije zbilja pretvorio u čovjeka. Pojava simulacije je također potvrđena u kur'anskom ajetu: "Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca." Ovo, ni na koji način, ne potvrđuje valjanost pogrešne doktrine o seljenju duša. U simulaciji stanje suštine ostaje baš kao što je bilo, dok kod seljenja duša, odnosno inkarnacije to nije slučaj.”

Zbirke kudsi hadisa Posebno su među mutesavvifima bile popularne zbirke kudsi hadisa. Među tim zbirkama ističe se zbirka Muhjiddina ibn Arebija. On je za vrijeme svoga boravka u Mekki 599/1203. sačinio kompilaciju od 101 kudsi hadisa podijeljenu u tri cjeline, prve dvije sadrže po četrdeset hadisa, a treća 21 hadis.

Zbirke 40 hadisa Mutesavvifi su sastavljali hadiske zbirke od četrdeset hadisa, ali su komentirali i pojedinačne hadise. Među prvim hadiskim zbirkama ove vrste jeste zbirka Ma'rufa el-Kerhija (200/815), dok su poznatije zbirke Ebu Nua'jma el-Asbehanija pod naslovom Kitabul-erbein ala mezhebil-mutehakkikin mines-sufijja, El-Hakim et-Tirmizija pod nazivom Nevadirul-usul fi ehadisir-resul i djelo Abdurrahmana Sulemija El-Erbe'ine fit-tesavvuf.

Mutesavvifi kao kritičari i prenosioci hadisa Na pitanje zašto hadiski znanstvenici nemaju povjerenja u sufijske kritičare i prenosioce hadisa, iako su bili izuzetno pobožni i predani Allahu, dž.š., nudi se nekoliko mogućih odgovora: njihovo lijepo mišljenje o drugim ljudima, na čemu se insistira u tesavvufu, spriječilo ih je nekada da uopće iznesu negativnu kritiku prenosilaca, a kada bi je ipak iznosili, uvijek bi bili previše blagi u ocjeni; iz istog razloga, prihvatali bi predaje onako kako su izgovorene, bez osjećaja potrebe da ih provjeravaju i preispituju, zbog čega njihove predaje obiluju nepreciznostima, greškama i propustima; hadiski znanstvenici nisu mnogo uvažavali predaje sufija, iako su bili vrlo često jako cijenjeni kod ljudi, zbog toga što su svojim potpunim posvećivanjem ibadetu Allahu, dž.š., bili nemarni u pridržavanju pravila prenošenja hadisa te su bili neprecizni i netačni. Otuda se u njihovim predajama nalazi veliki broj grešaka i previda.

El-Gazali i hadis Iako je Ebu Hamid el-Gazali jedan od najznačajnijih islamskih znanstvenika općenito nerijetko se u literaturi mogu naći tvrdnje da je veoma slabo poznavao hadis te da je zbog toga u svoje najrenomiranije djelo Ihja ‘ulumid-din uvrstio veliki broj slabih, pa čak i apokrifnih predaja čime je o mnogim pitanjima iskrivio izvorno islamsko učenje. Činjenica je, pak, drukčija.

El-Gazali i hadis Prvenstveno, El-Gazali naglašava da je cjelokupni život Muhammeda, a.s., normativnog karaktera i da ga trebamo slijediti u svemu o čemu imamo saznanje kako je to činio, da je u više djela vrlo meritorno govorio o različitim pitanjima iz hadiske terminologije i metodologije te da je u Ihjau kod razmatranja akaidskih i šerijatskopravnih pitanja bio principijelan i osim kur'anskih ajeta navodio samo vjerodostojne i dobre, i u rijetkim slučajevima, slabe hadise, nikada apokrifne, a da je kod razmatranja drugih pitanja koja su u vezi s etikom, pedagogijom i sl. temama, bio popustljiviji i više koristio slabe hadise.

El-Gazali i hadis Da bi se objektivno sagledalo pitanje El-Gazalijevog poznavanja hadisa neophodno je ukazati na sljedeće činjenice: za razliku od drugih islamskih znanstvenika i tadašnjeg uobičajenog načina obrazovanja El-Gazali, budući da se obrazovao u školi Imamul-Haremejna, više pažnje je posvećivao racionalnim znanostima i racionalnom pristupu izučavanju tradicionalnih znanosti, zbog čega se proučavanju hadiskih zbirki nije pridavala dužna pažnja; El-Gazali je, bez obzira na navedeno, imao jako pozitivan odnos prema sunnetu, štaviše, smatrao je da se Muhammed, a.s., treba slijediti u svakoj aktivnosti koja nam je poznata, naglašavajući da se to ne odnosi samo na ibadat (odnos čovjeka prema Bogu), nego i na adat (sve ustaljene radnje);

El-Gazali i hadis iako nije napisao ni jedno zasebno djelo o hadiskoj znanosti, ipak se uvidom u neka njegova djela, prije svih, El-Menhul min ta'likatil-usul i El-Mustasfa min ‘ilmil-usul može primijetiti da je izuzetno dobro poznavao ovu znanost, jer raspravlja o finesama hadiske terminologije i metodologije koje su bile poznate samo najvećim hadiskim znanstvenicima; El-Gazali nije izuzetak kada koristi slabe hadise u svojim djelima, nego je to bilo svojstveno čak i najvećim hadiskim autoritetima, poput: El-Buharija, Ed-Darekutnija, Ibnul-Dževzija i dr., zbog čega takve kritike treba s uzdržanošću prihvatati; iščitavajući Ihja ulumid-din postaje sasvim jasno da se El-Gazali služio zbirkama El-Buharija, Muslima, Et-Tirmizija, Ahmeda ibn Hanbela i dr. hadiskih autoriteta, ali i da je sasvim sigurno preuzimao hadise iz sufijskih i šerijatskopravnih djela;

El-Gazali i hadis ukupan broj navedenih hadisa u sve četiri knjige El-Ihjaa bez ponovljenih jeste 4.848, a za samo njih 37 El-Iraki je izričito i nedvosmisleno rekao da su apokrifni. Imam El-Gazali je sva bitnija pitanja, posebno ako se radi o akaidu i šerijatskom pravu, argumentirao kur'anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima, a slabe hadise koristio u etičkim, pedagoškim i dr. temama; procjene određenih autora da se u El-Ihjau nalazi 300, 600 ili čak 900 apokrifnih predaja više su rezultat tendencioznosti i ideološkog neslaganja s El-Gazalijem i negativnog stava prema tesavvufu nego objektivne i stručne analize samih hadisa.

Mutesavvifi i hadis Veliki islamski znanstvenici poput Sufjana es-Sevrija, Abdullaha ibn el-Mubareka, Ebu Tahira es-Silafija, En-Nevevija, Es-Sujutija, El-Irakija, Ibn Dekika el-Ida, Ibnul-Humama, Šah Velijullaha ed-Dihlevija i dr., su bili i utjecajni mutesavvifi. Posebno je bio čest spoj tesavvufa i hadiskih znanosti kod islamskih znanstvenika na Indo-pakistanskom potkontinentu, ali i na našim prostorima.

Ostale forme doprinosa mutesavvifa hadiskim znanostima Poseban doprinos mutesavvifa širenju hadisa jeste održavanje različitih naučnih skupova, predavanja i halki unutar njihovih tekija, ali i na drugim prikladnim prostorima na kojima su se čitale i komentirale hadiske zbirke. Najčešće se čitao Sahih El-Buharija, Muvetta imama Malika, Muslimov Sahih, suneni. Kako su to kontinuirano mutesavvifi činili mnogi autori postavljaju sasvim argumentirano pitanje, da li je u ovako značajnoj mjeri hadiskih kružoka bilo izvan sufijskih redova!

Uloga mutesavvifa u fabriciranju hadisa Šejh Ahmed Šakir, r.h., kaže: "Najgora i najštetnija vrsta onih koji su fabricirali hadise bili su oni koji su se vezivali za tesavvuf. Oni se nisu ustručavali da izmišljaju hadise o poticanju na dobro i zastrašivanju da se ne čini zlo, nadajući se, čak, nagradi od Allaha, dž.š., i žudeći da potaknu ljude na činjenje dobra i da se klone zla. Oni ovim čine nered, a ne uspostavljaju red. Mnogi su bili zavedeni njima, smatrajući ih iskrenima i imajući povjerenja u njih, jer su ih smatrali pobožnima i dobrima... Neki ljudi su prihvatili te laži iz nepoznavanja sunneta, a s druge strane, imali su lijepo mišljenje o njima, pa su kao istinito prihvatali ono što su od njih čuli, a nisu bili u stanju razlučiti grešku od ispravnog..."

Uloga mutesavvifa u fabriciranju hadisa Bilo je zapanjujućih slučajeva među mutesavvifima da su bili izuzetno pobožni i predani Allahu, dž.š., a istovremeno su fabricirali hadise. O jednom od takvih mutesavvifa Es-Sujuti kaže: "Ebu Davud en-Nehai, tj. Sulejman ibn Amr el-Bagdadi, najduže je od svih noću klanjao, najviše je dana postio, a istovremeno je fabricirao hadise.“ Među posljedicama sufijskog izmišljanja hadisa su: širenje neispravnih vjerovanja, afirmiranje kulture lijenosti, poticanja uvjerenja u magičnu moć dova i zikrova koje su sami izmišljali, čime su se muslimani odvojili od učenja Kur'ana i tradicijskih dova; širenje novina u vjeri, kao što je ples u toku zikra ili traženje pomoći od umrlih, za koje se tvrdi da su Allahovi prijatelji (evlije) i sl.

Literatura Adnan ibn Abdullah Zuhar, Džuhudus-sadetis-sufijja fi hidmetil-hadisin-nebevi: rivaja ve diraja. El-Mevsu'a el-mujessera fil-edjan vel-mezahibil-mu'asara, En-Nedva el-alemijja liš-šebabil-islami, Rijad, 1409. po H. Gazali (El-) Hudžetul-islam Imam Ebu Hamid Muhammed, Knjiga četrdeset osnova vjere, Kadirijsko-bedevijska tekija Čeljigovići, Sarajevo, 2000. Glasse Cyril, Enciklopedija islama, Libris, Sarajevo, 2006. Gulen M. Fethullah, Vjerovjesnikov sunnet: važnost i razumijevanje, (s arapskog: Z.H.), El-Kalem, Sarajevo, 2009. Havva Seid, Naš duhovni odgoj, (s arapskog: Sead Seljubac), Behram-begova medresa u Tuzli, Tuzla, 2003. Ibn Arebi Muhjiddin, Dragulji mudrosti (Fususul-hikem), (s arapskog: šejh Salih Ibrišević i Ismail Ahmetagić), "Ibn Arebi", Sarajevo, 2008.

Literatura Jusuf Ali Ferhat, "El-Ehadisul-mevdu'a indes-sufijja ve eseruha alel-umma", Kukavica Edin Urjan, Antropologija tesavvufa: tesavvuf iznutra, 2011. Maulana Ashraf Ali Thanawi, A Sufi study of Hadith: Haqiqat al-Tariqa min an-Sunna al-Aniqa, (preveo na engleski: Shaykh Yusuf Talal Delorenzo), Turath Publishing, London, 2010. Smailagić Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Šiizam i sufizam (hrestomatija), (prir.: prof. dr. Rešid Hafizović), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2004. http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=49408 http://library.islamweb.net/hadith/display_hbook.php?hflag=1&bk_no=4188&pid=678177 http://muslimology.wordpress.com/2009/02/07/sufism-in-the-hadith/ http://t1150.yoo7.com/t14-topic

Literatura http://www.alsoufia.com/main/1803-1-.html http://www.bastinaduhovnosti.com/pdf/siizam%20i%20poslanicka%20filozofija.pdf http://www.dd-sunnah.net/forum/showthread.php?t=59071 http://www.deoband.org/2010/04/hadith/principles-of-hadith/why-are-the-hadiths-reported-by-sufis-not-accepted-by-hadith-scholars/ http://www.islamarabi.com/sejut.php?ID=3377 http://www.islamweb.net/emainpage/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=83006 http://www.lastprophet.info/sufism-and-hadith http://www.saaid.net/feraq/sufyah/56.htm http://www.soufia-h.net/showthread.php?p=74784 http://www.tidjania.fr/fikh-tariqa/512-2013-05-04-19-07-37 https://sites.google.com/site/ahlalsafa2/httpwwwyoutubecomusereadasevideos/alamam-abw-alzaym-almjdd-alswfy/alswfyte-fy-alsnte-alnbwyte https://www.scribd.com/doc/23132021/ISTINE-O-TESAVVUFU