TERMINOLOGIJA TEFSIRA

Presentación del tema: "TERMINOLOGIJA TEFSIRA"— Transcripción de la presentación:

1 TERMINOLOGIJA TEFSIRA
Prof. dr. Almir Fatić

2 ترتيب الآيات والسور RASPORED AJETA I SURA U KUR’ANU
- Kada se Božija Riječ javi na Zemlji ona poprima formu ili oblik (sūretun, sīgatun). Prvi njezin oblik jeste jezik, tj. da je napisana, da je u Knjizi, u mushafu. - Kur'an se sastoji od ajeta i sura. آية ج آيات وآي

3 Ājetun Izvorno značenje je علامة - znak ili oznaka i kao takvo se nalazi u predislamskoj poeziji. Ajetun – znak, oznaka, čudo, stavak Kur'ana (Karić, Tefsir, 81). Dža’beri kaže: ‘’Granica kur’anskog ajeta sastoji se od rečenice, makar i misaone, koja ima svoj početak i kraj u okviru jedne sure. Osnova riječi ajet je ‘alāmet (znak, znamenje), npr. u Kur’anu stoji: إِنَّ آيَةَ مُلْكِهِ...zaista znamenje njegove (Talutove) vlasti… (El-Bekare, 248), jer ajet predstavlja znak vrijednosti i istinitosti (لأَنها علامة للفضل والصدق), ili جماعة (zbir, skup) jer je ajet zbir/skup riječi’’.

4 Drugi kažu da ajet predstavlja jedan dio Kur’ana (الآية طائفة من القرآن) rastavljen od onoga što je ispred i poslije njega. Treći vele da je ajet jedna cjelina između nekoliko cjelina u surama, a nazvan je tim imenom jer je on znak istinitosti onoga ko ga donosi i nemoći onoga ko je njime izazvan (da donese njemu nešto slično). Neko je rekao da je ajet nazvan ajetom jer je on znak koji prekida misaoni tok govora koji je prije i poslije njega (لأَنها علامة على انقطاع ما قبلها من الكلام وانقطاعه ممَّا بعدها).

5 Ebu ‘Amr ed-Dani kaže da ne zna ni za jednu riječ koja predstavlja jedan ajet osim riječi: مُدْهَامَّتَانِ (Er-Rahman, 64). Drugi smatraju da postoji još takvih ajeta, kao što su: We n-Nedžmi, Ve d-Duha, Ve l-Asr, kao i počeci sura (فوَاتح السور), prema onima koji ih ubrajaju u ajete (Itqān, 1/ ). الآية هي الجملة من كلام الله المندرجة في سورة من القرآن (Al-Qattan, Mebāhith, 140)

6 Značenje riječi ājetun u Kur'anu
Leksičko značenje: عَلَامَةٌ znak; جَمَاعَة حُرُوف مِنَ الْقُرْآنِ zbir kur'anskih slova, konsonanata; Ibn Qutaybe veli da je ajet جَمَاعَة حُرُوفٍ zbir slova (Tafsīru garīb..., 34); Az-Zadždžādž navodi da se kaže: āyatun, āyun i āyātun. Kontekstualno značenje:

7 1) āyatun = znak (al-`alāmatu): وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَكُمْ مِنْ تُرَابٍ Od Njegovih znakova i to je da vas od zemlje stvara… (Ar-Rūm, 20); وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ تَقُومَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضُ بِأَمْرِهِ I od znakova Njegovih je da nebo i Zemlja opstoje po Njegovoj odredbi (Ar-Rūm, 25); وَآيَةٌ لَهُمْ أَنَّا حَمَلْنَا ذُرِّيَّتَهُمْ فِي الْفُلْكِ الْمَشْحُونِ A znak im je što potomstvo njihovo u lađama krcatim nosimo (Yā Sīn, 41); وَمِنْ آيَاتِهِ أَنَّكَ تَرَى الْأَرْضَ خَاشِعَةً فَإِذَا أَنْزَلْنَا A od znakova Njegovih i to je da ti zemlju vidiš sasušenu, pa kada Mi na nju spustimo kišu…(Fussilat, 39);

8 2) āyatun = (nadnaravno) čudo (al-mu'džizatu): فَلَمَّا جَاءَهُمْ مُوسَى بِآيَاتِنَا بَيِّنَاتٍ I kad im Musa donese Naša jasna čuda... (Al-Qasas, 36); وَإِنْ يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا A oni, kad god vide čudo, okreću se (Al-Qamar, 2); 3) āyatun = knjiga (al-kitābu): قَدْ كَانَتْ آيَاتِي تُتْلَى عَلَيْكُمْ Knjiga Moja bila vam je kazivana (Al-Mu’minūn, 66); 4) āyatun = naredba i zabrana (al-amru wa n-nahyu): كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمُ الآيَاتِ Eto, tako vama Allah objašnjava naredbe i zabrane... (Al-Baqara, 266);

9 (Ibnu l-Džawzi, Nuzha..., 49-50)
5) āyatun = pouka (al-`ibratu): إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ...u tome je pouka za ljude koji vjeruju! (An-Nahl, 79); وَجَعَلْنَا ابْنَ مَرْيَمَ وَأُمَّهُ آيَةً I sina Merjemina i majku njegovu smo poukom učinili (Al-Mu’minūn, 50);وَجَعَلْنَاهُمْ لِلنَّاس ِآيَة ... i ljudima ih poukom jednom učinili! (Al-Furqān, 37); فَأَنْجَيْنَاهُ وَأَصْحَابَ السَّفِينَةِ وَجَعَلْنَاهَا آيَةً لِلْعَالَمِينَ Pa smo njega i one na lađi Mi spasili i poukom svjetovima lađu učinili! (Al-`Ankabūt, 15); وَلَقَدْ تَرَكْنَاهَا آيَةً I Mi je ostavismo kao pouku (Al-Qamar, 15); 6) āyatun = ajet Kur'ana (al-džuz'u l-mahdūdu mina l-qur'āni l-musammā āyatun): مَا نَنْسَخْ مِنْ آيَةٍ أَوْ نُنْسِهَا Mi nijedan ajet ne dokinemo niti ga u zaborav تِلْكَ آيَاتُ الْكِتَابِ الْمُبِينِ Ovo su ajeti Jasne Knjige (Yūsuf, 1); وَإِذَا بَدَّلْنَا آيَةً مَكَانَ آيَةٍ A kad Mi ajet nekim ajetom zamijenimo… (An-Nahl, 101) (Ibnu l-Džawzi, Nuzha..., 49-50)

10 Sa sintaksičkog stanovišta, većina ajeta jesu rečenice, nezavisne ili zavisne, ali svaki ajet nije rečenica. Mnogi od njih nisu ''najmanji dijelovi diskurza'' i ne posjeduju predikatsko-subjekatsku vezi mada svaki ajet ima završeni intonaciju. Tako imamo: ajet – (prosta proširena) rečenica: Ve enzelna mine l-mu'sirati ma'en sedždžadža (En-Nebe', 14) ajet – izreka: 'ani n-nebe i l-'azim (En-Nebe', 2) ajet – sigla: Ja Sin (Jasin, 1) ajet – više rečenica: Allahu nuru s-semavati ve l-erd. Meselu nuruhi ke miškatin fiha misbah el-misbahu fi zudžadžeh... (Nur, 35) (Latić, Stil kur'anskoga izraza, ).

11 Ljudi su pokušali svesti univerzalnost Kur'ana, pa su podijelili ajete
Ljudi su pokušali svesti univerzalnost Kur'ana, pa su podijelili ajete. Pored mekkanskih i medinskih ajeta imaju ajeti koji su objavljeni u Jerusalemu, Džuhfi... Drugi su nastavili pa su rekli da imaju nāsih i mensūh ajeti – i sve je to prijevod vječnosti. To su ljudske podjele da bi se uhvatila univerzalnost Kur'ana. Tako se postupilo i sa ajetima u sljedećoj podjeli (orijentaliste) A.T. Welcha: 1) Ajeti–zakletve. U Kur’anu imamo niz zakletvi. One su rasprostrte u surama kraćeg sadržaja. One pobuđuju pažnju i pripremaju čovjeka da bolje vidi ajete u Kur’anu i prirodi. Predmet zaklinjanja je mnogo šta: biljke, vrijeme, prirodni fenomeni… [Zašto ti ajeti? Kur’an računa na čitaoca koji zna šta je to sveto! Zakletva ne vrijedi za onoga ko nema uporište. Sama zakletva podrazumijeva ono sveto.

12 Riječ sveto je sadržana u riječi harem, pa onda haram – sveta zabrana; rahime – stalno prisutna milost; Sveti Hram; irham – maternice; rahim – rodbina: ideja svetoga i milosti. Džibril je sveti melek putem kojeg se sprovode ‘’svete zabrane’’. Nikada se do kraja ne može proniknuti u razloge svete zabrane. Zapravo, sveto se ne može dokučiti razumom. Svetom se ne može naći razlog u razumu. Ono se poštuje i prihvata bez pogovora!] 2) Reci-ajeti. To su oni ajeti u kojima se nekada kaže qul (reci), a nekada qūlū (recite). I sam čitalac to izgovara. Čitaocu se kaže ‘’reci’’ i, onda, slijedi sadržaj. Tih je ajeta mnogo. To nije pitanje na koje se traži odgovor; to je retoričko pitanje; ne traži se od čitaoca odgovor, već odgovornost u onom što slijedi.

13 3) Znak-ajeti. Prema Welchu, ‘’to su ajeti koji govore o nekim fenomenima prirode I ljudskog života ‘kao zancima’ (ajat) Božije svemoći i milosti prema čovjeku, koji pozivaju ljude da se zahvaljuje Bogu i Bogom priznaje samo On jedini. Najčešće su spominjanji: stvaranje nebesa i zemlje, stvaranje i rađanje čovjeka, sijanje Sunca, Mjeseca i zvijezda, smjena dana i noći, slanje kiše… Spominju se, također, grmljavina, sijevanje, vatra i drugi prirodni fenomeni’’.

14 4) Kazivanja (qasas). Ona se mogi izdvojiti kao zasebni ajeti
4) Kazivanja (qasas). Ona se mogi izdvojiti kao zasebni ajeti. To su kur’anski pasaži koji nalikuju na jedno kazivanje. Najbliže je ostvareno u suri Jusuf, pa i u suri Nuh, tj. u kazivanjima o poslanicima. Kazivanja o poslanicima su najistaknutiji tip kazivanja u Kur’anu uopće Kur’an nikada ne izvještava o nekim detaljima. Kur’an izostavlja imena sicionima, toponima, ličnosti; ne navodi ere, datume i sl. Glavna osobina kur’anskih jazivanaj jeste njihova iprepletenost sa sa ‘’glavnom temom’’ Kur’ana – govorom o jednom Bogu.

15 5) Ajatu l-ahkam (propisi i odredbe)
5) Ajatu l-ahkam (propisi i odredbe). Kur’an nije pravo – on je izvor prava. Ovdje spadaju ajeti u kojima se kaže: hurrimet, kutibe, eqimu s-salah… Imamo različitih mišljenja o tome koliko Kur’an sadrži ovakvih ajeta. Sabuni kaže da ih je 700; Abduhu kaže da ih je manje. Ovdje se ubrajau ajeti o bračnom životu, nasljednom pravu, o selamu, itd. 6) Ostalo – koje ne možemo ubrojiti u navedene kategorije, npr.: završeci ajeta, počeci ajeta, dove, Bismillu, ajet Fe bi ejji ala’i rabbikuma… (Karić, Tefsir, 84-91).

16 Ovo ostalo nam kazuje da se Kur’an ne da svesti u sistem
Ovo ostalo nam kazuje da se Kur’an ne da svesti u sistem. U Kur’anu stalno imamo ono ostalo. Ovo je unutarna podjela, nije eksterna. Ona izvire iz samoga Kur’ana. Tertību l-ājāt Konsenzusom islamskih učenjaka i hadisima identičnog sadržaja utvrđeno je da je raspored ajeta u Kur'anu, bez ikakve sumnje, tevqifi naravi (التوقيفي ). Konsenzus o ovome pitanju prenosi veći broj autora, među njima i Zerkeši u Burhanu. Ebu Dža'fer b. ez-Zubejr kaže: ''Raspored ajeta u surama dat je od strane Allahovoga Poslanika, s.a.v.s. i njegove naredbe u tom smislu. Među muslimanima o ovome pitanju ne postoje razilaženja'‘ . Što se tiče hadisa o tom pitanju, ima ih više, koje ćemo ovdje spomenuti.

17 Argumentacija Hadisi koji direktno govore o tevkifi rasporedu ajeta - Ahmed, sa dobrim senedom, prenosi da je Osman b. el-'As rekao: - Sjedio sam kod Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., kad on obori pogled i klimnu glavom u znak potvrđivanja te reče: ''Dođe mi Džibril i naredi mi da ovaj ajet stavim na ovo mjesto u ovoj suri: Allah zapovijeda pravdu i dobročinstvo i potpomaganje bližnjega...'' (En-Nahl, 90) – pa do kraja ajeta.

18 B) Hadisi koji ukazuju na vrijednost ajeta iz pojednih sura
- Hadisi koji govore o završetku sure el-Bekare (الأَحاديث في خواتيم سورة البقرة) kao i hadisi o suri El-Kehf: Na primjer, Muslim prenosi od Ebu Mes’uda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘’Ko prouči noću dva posljednja ajeta iz sure El-Bekare bit će mu zaštita’’ (Muslimova zbirka hadisa - izbor, Knjiga, 3, 552). Muslim na merfu' način od Derda'a prenosi hadis: ''Ko nauči napamet deset prvih ajeta sure el-Kehf bit će sačuvan od Dedždžala'' (من حفظ عشر آيات من أَوَّل سورة الكهف عصم من الدّجال). Također, Muslim od njega prenosi i hadis: ''Ko prouči posljednjih deset ajeta sure El-Kehf...'' (...مَنْ قرأَ العشر الأَواخر من سورة الكهف)

19 C) Hadisi koji govore da je Allahov Poslanik, s. a. v. s
C) Hadisi koji govore da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio određene sure, npr.: suru El-E'araf, kako stoji u Buharijevom Sahihu, učio je na akšam-namazu (Sahihul-Buhari, Prva knjiga, 592); suru Iqterebet zajedno sa surom Kaf učio je na bajram-namazu (Muslimova zbrika hadisa (izbor), Knjiga, 1, 379).

20 - sure El-Džumu'a i El-Munafikun učio je na džuma-namazu (Muslimova zbrika hadisa (izbor), Knjiga, 1, 357); - U Mustedreku se prenosi od 'Abdullaha b. Selama da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio pred ljudima u cijelosti suru Es-Saff kad se objavljivala. Kadi Ebu Bekr u Intisaru veli: ''Raspored ajeta je stvar naredbe (ترتيب الآيات أَمرٌ واجب) i konačnog propisa (وحكم لازم). Džibril bi govorio: Stavite taj i taj ajet na to i to mjesto!'' (فقد كان جبريل يقول‏:‏ ضعوا آية كذا في موضع كذا)'' (Sujuti, Itqan, 1/ ; Qattan, Mebahith, ).

21 Tertību s-suver Etimologija riječi es-sūretu (سورة ج سور ) Iz glagola es’ere (أَسأَر), tj. glagola efdale (أَفضل), odn. riječi su’r (السؤر) kojom se označava ostatak pića u zdjeli (ما بقي من الشراب في الإِناء), što će reći da je jedna sura ‘ostatak’ ili dio Kur’ana. Iz riječi sūr (سُور), a to je zid koji opasuje grad i kuće drži na okupu kao što i sura obuhvaća svoje ajete i drži ih na okupu; odatle se kaže za narukvicu sivar (السِّوار) jer ona obujmljuje ruku.

22 - Iz riječi et-tesevvur (التسوّر) u značenju uspona, penjanja i povezanosti (التصاعد والتركيب); odatle se u Kur’anu kaže: إِذْ تَسَوَّرُوا الْمِحْرَابَ …kad su prešli preko zida Hrama (Sad, 21). - Neki riječ es-suretu uspoređuju sa dijelovima/katovima zgrade (سورة البناء) koji su postavljeni jedni iznad drugih (Itqan, 1/229).

23 Mišljenja učenjaka o tertibu sura
I. Jedni kažu da je njihov poredak tevqifi, tj. stvar Božije naredbe preko meleka Džibrila Poslaniku, a.s., tako da su sure bile raspoređene u vrijeme Božijega Poslanika, i to je tertib Osmanovog mushafa. Ono što dokazuje ovo jeste činjenica da je Božiji Poslanik učio sure u namazu prema njihovom rasporedu.

24 - Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., sastavljao mufessal sure na jednom rekjatu. - Buhari prenosi da je Ibn Mes'ud o surama Benu Isra'il, Kehf, Merjem, Ta Ha i El-Enbija' rekao da su one među prvim objavljenim surama, te je spomenuo njihov poredak onako kako je ustanovljen njhovim rasporedom. - Ibn Ešteh u svome Mesahifu predajnim nizom od Vehba b. Munebbeha prenosi da je Sulejman b. Bilal rekao: - Čuo sam kako je Rebi' upitao: ''Zašto su sure El-Bekare i Ali 'Imran stavljene kao prve dvije sure kad je prije njih objavljeno osamdeset i nekoliko sura u Mekki, a njih dvije su objavljene u Medini?!'' Neko mu je odgovorio: ''Da, one su stavljene kao prve dvije sure jer je Kur'an zapisan na temelju znanja onih koji su ga tako zapisivali i onih koji su bili sa njima a koji su bili jednoglasni u znanju u vezi sa time. Ovo je tako i o tome nema potrebe pitati!'''

25 Ebu Dža'fer en-Nehhas tvrdi da je odabrano mišljenje ono koje kaže da je ustroj sura prema sadašnjem rasporedu od Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zbog hadisa: ''Sedam dugih sura date su mi umjesto Tevrata...'' (...أُعْطِيت مكان التوراة السبع الطِّوَال). On kaže: ''Ovaj hadis ukazuje na činjenicu da je ustroj Kur'ana uzet od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da on datira od tog vremena te da je sakupljen u mushaf na jedno mjesto. Ovaj hadis riječima Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., govori o ustroju Kur'ana'‘.

26 II. Drugi kažu da je raspored sura rezultat idžtihada ashaba, a dokaz im je različitost njihovog rasporeda sura u njihovim mushafima. Mushaf Alije, r.a., raspoređen je prema vremenskom slijedu Objave: Iqre', Muddessir, Nun, Kalem, Muzzemmil... Na početku Ibn Mes'udovog Mushafa imamo ovaj raspored: El-Bekare, En-Nisa', Ali Imran; kod Ubejja b. Ka'ba: El-Fatiha, El-Bekare, En-Nisa', Ali Imran.

27 Dakle, prvo mišljenje je najispravinije.
III. Treći vele da su neke sure raspoređene tevqifi putem, a neke su raspoređenu na temelju idžtihada ashaba. Najpretežnije mišljenje je prvo. Naime, kad je u pitanju drugo mišljenje nemamo jasnog dokaza koji bi služio kao argument ovom mišljenju. Pojedini ashabi imali su svoje privatne zbirke mushafa, ali do Osmanove recenzije, na kojoj se ummet složio. Osman je izdao fetvu da se spale pravatne zbirke. Trećem mišljenju također nedostaje argumentacija za drug tvrdnju, tj.da su neke sure raspoređenu na temelju idžtihada ashaba. Dakle, prvo mišljenje je najispravinije.

28 Ebu Bekr el-Enbari veli: ''Uzvišeni Allah objavio je čitav Kur'an na dunjalučko nebo, a zatim ga postepeno objavljivao u dvadeset i nekoliko godina. Neka sura je objavljena zbog jedne stvari koja se dogodila, dok je neki ajet objavljen kao odgovor na neko pitanje. Melek Džibril naredio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., da rasporedi ajete i sure. Raspored sura je isti kao i raspored ajeta i harfova, sve je to od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj ko bi jednu suru pomjerio naprijed ili nazad, oskrnavio bi ustrojstvo Kur'ana'‘.

29 Kirmani u Burhanu kaže: ''Ovakav raspored sura je i onaj kod Uzvišenog Allaha u Levh-i mahfuzu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao je obavezu da pred Džibrilom svake godine prouči ono što mu je do tada objavljeno, a u godini svoje smrti Poslanik je pred Džibrilom proučio dva puta cijeli Kur'an. Posljednji objavljeni ajet bio je: I bojte se Dana u kome ćete se Allahu vratiti... (El-Bekare, 281), kada je Džibril naredio Poslaniku da ga stavi između ajeta o kamati i ajeta o dugu''.

30 Četiri vrste kur’anskih sura 1
Četiri vrste kur’anskih sura 1. Sedam dugih sura (السبع الطِّوَال), prema mišljenju većine, jesu od sure El-Bekare po do sure Bera'etun (El-Bekare, Ali ‘Imran, En-Nisa’, El-Ma’ide, El-En’am, El-E’araf i El-Enfal). 2. Sure koje imaju približno stotinu ajeta (المئون) nazvane su el-mi'un jer te sure imaju više od stotinu ajeta ili približno tome.

31 3. Ponavljajuće sure (المثاني) su sure koje slijede iza el-mi'un sura, i zato što dolaze poslije njih, one su drugotne (ponavljajuće), dok su sure el-mi'un prvotne (eva'il). Neko je rekao da su one tako nazvane jer se u njima ponavljaju primjeri pouka i vijesti. U djelu Džemalu'l-kurra' stoji da su to sure u kojim se ponavljaju kazivanja, ali tim imenom se naziva čitav Kur'an, a posebno sura El-Fatiha

32 4. Kratke sure (المفصل) su kraće sure koje slijede iza ponavljajućih sura; nazvane su tim imenom zato što među njima ima puno Bismilla koje ih razdvajaju. Neko je rekao zato što u njima ima malo derogiranih ajeta, stoga se, također, nazivaju i muhkem (jasne) sure, kao što prenosi Buhari od Se'ida b. Džubejra koji je rekao: ''One sure koje vi nazivate imenom mufessal jesu i muhkem sure''. Posljednja mufessal sura, bez ikakve dvojbe, je sura En-Nas. Međutim, u pogledu prve mufessal sure postoji dvanaest mišljenja:

33 sura Kaf – na osnovu hadisa od Evsa;
El-Hudžurat – ovo mišljenje Nevevi smatra ispravnim; El-Qital – Maverdi ga potvrđuje za veliki broj učenjaka; El-Džasije – prenosi Kadi 'Ijad; Es-Saffat; Es-Saff;

34 7) Tebareke – prenosi Selase b
7) Tebareke – prenosi Selase b. Ebi es-Sajf el-Jemeni u djelu Nuket 'ale't-tenbih; 8) El-Feth – prenosi Kemal ez-Zimari u knjizi Šerhu't-tenbih; 9) Er-Rahman – prenosi Ibn Sejjid u djelu Emali 'ale l-Muvetta’; 10) El-Insan; 11) Sebbeha – prenosi Ibnu l-Ferkah od el-Merzukija; 12) Ed-Duha – prenosi El-Hitabi uz objašnjenje da učač Kur'ana od te sure uči tekbir pri kraju ostalih sura. Ragib u svome Mufredatu kaže da su mufessal sure sedam posljednjih kur'anskih sura (Itqan, 1/ ).