POGLED KROZ ŠKOLSKE PROZORE stjecanje informacijskih kompetencija primjenom modela BIG 6 ožujak 2005. Ivana Vladilo

tekući trendovi U izvješćuTekući trendovi i zbivanja u stručnom osposobljavanju i politici osposobljavanja (ILO, Torino, 2003.) autorice S. Svalina (HZZ- Split) i M. Zećirević (HZZ-Zagreb) govore o novim trendovima stručnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO) u svijetu. ožujak 2005. Ivana Vladilo

današnje je društvo temeljeno na znanju Neki od zaključaka, prepoznatljivi i primjenjivi u našem obrazovnom sustavu, jasni su: današnje je društvo temeljeno na znanju sigurnost posla je manja, svaka osoba tijekom života promijeni i nekoliko različitih područja rada i zanimanja sve to zahtijeva radnu snagu koja će biti u stanju prilagođavati se i prihvaćati promjene neizbježan je koncept cjelovitog učenja uloga učitelja postaje pomoć učeniku u stjecanju znanja, a ne prenošenje znanja ožujak 2005. Ivana Vladilo

Autorice ovdje ustraju na distinkciji: obrazovanje ( priprema za građanski život, prijenos kulturnog nasljeđa i sl.) osposobljavanje za rad (znanja, vještine i stavovi neposredno vezani s radom). Kvalitetno obrazovanje temeljem je stručnog osposobljavanja jer obrazovanije osobe lakše uče, njihova je sposobnost učenja veća. ožujak 2005. Ivana Vladilo

kompetencije Suvremeno stručno osposobljavanje temelji se na kompetencijama, dakle na onome što pojedinac zna i može raditi, bez obzira na način na koji je došao do odgovarajućih znanja i vještina ožujak 2005. Ivana Vladilo

ključne kompetencije (core ili key skills-competencies): komunikacijske vještine (čitanje, pisanje, slušanje, govor) sposobnost rješavanja problema sposobnost timskog rada poznavanje rada na računalu sposobnost primjene brojeva sposobnost učenja – tj. brzog usvajanja novih znanja i vještina ožujak 2005. Ivana Vladilo

ključne kompetencije Najvažnije je da su te vještine prenosive i univerzalne i manje su vezane uz pojedine poslove i zanimanja. ožujak 2005. Ivana Vladilo

mjesta obrazovanja U suvremenom «društvu znanja» mjesta obrazovanja gube na značenju. U prvi plan dolaze kvaliteta obrazovanja, vještine i kompetencije koje se usvajaju. Cjeloživotno učenje, kao i sama priprema za taj proces koja započinje redovitim školovanjem, seli se iz učionica u stvarne i virtualne prostore koji su otvoreniji samostalnim procesima razvijanja kompetencija na kojima cjeloživotno učenje počiva. ožujak 2005. Ivana Vladilo

nova uloga nastavnika U središtu kulture učenja i poučavanja više nije nastavnik i produkt učenja, već učenik i proces učenja, a to konačno i u našem školskom sustavu na pravi način afirmira školsku knjižnicu kao informacijsko središte – ishodište svih relevantnih izvora znanja u slobodnom pristupu, uz stručno vodstvo knjižničara – voditelja kroz proces učenja. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Kompetencije u baratanju informacijama U knjizi Američke udruge školskih knjižničara (AASL) «Information Literacy Standards for Student Learning» (2002) navodi se devet standarda u kompetentnom baratanju informacijama: Kompetencije u baratanju informacijama 1.kompetentan učenik pristupa informaciji učinkovito 2.kompetentan učenik vrednuje informaciju kritički 3.kompetentan učenik upotrebljava informaciju kreativno i (točno) precizno ožujak 2005. Ivana Vladilo

Samostalno učenje 4.učenik koji samostalno uči kompetentan je u baratanju informacijama i zanima ga informacija koja je vezana s njegovim osobnim interesima 5.učenik koji samostalno uči kompetentan je u baratanju informacijama i vrednuje literaturu i druge oblike kreativnog izražavanja 6.učenik koji samostalno uči kompetentan je u baratanju informacijama te se trudi dostići izvrsnost u pretraživanju i gereriranju znanja ožujak 2005. Ivana Vladilo

Društvena odgovornost 7.učenik koji pozitivno doprinosi obrazovnoj zajednici i društvu, informacijski je kompetentan i prepoznaje važnost informacije u demokratskom društvu 8.učenik koji pozitivno doprinosi obrazovnoj zajednici i društvu, informacijski je kompetentan i etički se odnosi prema informaciji i prema informacijskim tehnologijama 9.učenik koji pozitvno doprinosi obrazovnoj zajednici i društvu, informacijski je kompetentan i aktivno sudjeluje u grupama koje traže i generiraju informaciju ožujak 2005. Ivana Vladilo

informacijska kompetencija Baratanje informacijama – informacijska kompetencija jedna je od intelektualnih sposobnosti višeg reda ( uz analizu, sintezu, konceptualizaciju, sistemsko mišljenje, kritičko mišljenje, istraživanje, metakogniciju), a definira se kao sposobnost pronalaženja podataka za bolje razumijevanje nekog fenomena ili određene situacije; sposobnost razlučivanja relevantnih podataka i raspoloživih informacija; također i sposobnost pronalaženja relacija među raznorodnim sadržajima podataka ili informacija. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Pogled kroz školske prozore Jedan od mogućih i vrlo primjenjivih modela uvježbavanja informacijske kompetencije, pokušala sam prikazati kroz praktični rad grupe učenika s višestrukim ciljevima. Projekt je nazvan Pogled roz školske prozore. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Definiranje projekta: Zgrada Strojarske škole zanimljivog je tlocrta te još zaminljivijeg smještaja u prostoru. Želimo: - pokazati raznolikost dijela riječke vizure s prozora naše škole - osvijestiti naš svakodnevni pogled u okoliš - osvijestiti spoj industrijskog i turističkog nasljeđa i sadašnjice - osvijestiti mediteranski duh grada ožujak 2005. Ivana Vladilo

CILJ PROJEKTA: 1.Osvijestiti svakodnevni pogled kroz školske prozore 2.Stjecanje informacijskih kompetencija primjenom modela BIG 6 ožujak 2005. Ivana Vladilo

Faze projekta: 1.faza – -određivanje smještaja školske zgrade, zanimljivost lokacije -mjerenje i određivanje omjera -izrada tlocrta zgrade i odabir pozicija za fotografiranje -fotografiranje kroz odabrane prozore -izrada fotografija (skeniranje) 2.faza – radionica Rješavanje problema, voditeljica Tamara Sremec Nebić, psiholog 3.faza – -odabir fotografije – pojedinačnog polazišta -detaljiziranje motiva uz obrazloženje 4.faza – primjena tehnike The BIG 6 ožujak 2005. Ivana Vladilo

The BIG 6 (Velikih 6) je model za razvoj kompetencija u baratanju informacijama kroz sistematični proces rješavanja informacijskih problema, baziran na kritičkom mišljenju. Sustav kojeg su osmislili i razvili Michael Eisenberg i Bob Berkowitz za rješavanje osobnih ili akademskih situacija koje zahtijevaju točnu informaciju, kojim se mogu donositi odluke ili kompletirati istraživanja. ožujak 2005. Ivana Vladilo

prepoznavanja potrebe za informacijom Informacijska kompetencija, u trenutku kada je informacija sve više, može se definirati kao osobno umijeće (individualna sposobnost): prepoznavanja potrebe za informacijom identificiranja i prepoznavanja izvora adekvatne informacije znanja kako doći do informacije u tim izvorima vrednovanja (evaluacije) dobivene informacije organiziranja informacija iskorištavanja informacija na najbolji način aktivnog sudjelovanja u procesu učenja ožujak 2005. Ivana Vladilo

Osnovne karakteristike modela BIG 6 čine 6 elemenata neophodnih umijeća za uspješno rješavanje problema pribavljanja informacija: definiranje zadaće – definirati zadaću (informacijski problem) - identificirati informaciju potrebnu za izvršavanje zadaće strategije za traženje informacije – tražiti sve moguće izvore lokalizacija - pronaći potrebnu informaciju u odabranim izvorima upotreba informacije – produbiti traženje u izvorima (čitati, slušati, vizualizirati, dodirivati) - izdvojiti relevantnu informaciju sinteza – organizirati informaciju dobivenu iz višestrukih izvora - prezentirati informaciju evaluacija – prosuđivati proces (efikasnost) - prosuđivati rezultat (produkt) ožujak 2005. Ivana Vladilo

OBRAZAC ZA UČENIKA POGLED KROZ ŠKOLSKE PROZORE (2003./2004.) Ime i prezime: ___Danijel Žakula___________ razred:__23 Fotografija s motivima: ________3. maj______ Odabrani motivi: _______kompleks brodogradilišta, dizalica_________ BIG 6 Definiranje zadaće *Definirati problem, zadaću *Identificirati potrebnu informaciju za izvršenje zadaće Istražiti povijest brodogradilišta, sadašnju situaciju i njegovu regionalnu i opću važnost Strategije traženja informacije *Tražiti sve moguće izvore informacija *Odabrati najbolje Stric zaposlen u 3. maju, spomenica, internet, monografije, ... Lokalizacija i dostupnost *Lokalizirati izvore *Pronaći potrebnu informaciju u odabranim izvorima Posjet brodogradilištu, razgovor, proučavanje dostupne literature Uporaba informacija *Produbiti unutar izvora (čitati, slušati, gledati, dodirnuti) *Izvući relevantnu informaciju Popeo sam se na vrh najveće dizalice Ptičja perspektiva 3. maja Neuspordivo iskustvo Sinteza *Organizirati informacije iz različitih izvora *Predstaviti informaciju Sređivanje prikupljenih informacija Evaluacija *Prosuđivati proces (efikasnost) *Prosuđivati rezultat (efektivnost, korisnost) Upoznali smo brodogradilište na nov način ožujak 2005. Ivana Vladilo

5.faza – predstavljanje rezultata: POGLED KROZ ŠKOLSKE PROZORE škola: STROJARSKA ŠKOLA ZA IND. I OBRT. ZANIMANJA adresa: J. Vlahovića 10, Rijeka predio grada: KRNJEVO ožujak 2005. Ivana Vladilo

rezultat KRNJEVO – smještaj škole ožujak 2005. Ivana Vladilo

Željeznička pruga-kolodvor 3. maj park rafinerija Riječka luka Torpedo knjižnica Krčki most ožujak 2005. Ivana Vladilo

Danijel Žakula – 3. maj PROŠLOST: Priča započinje godine 1892. kada je njemačka brodogradilišna tvrtka Hovaldts Werke iz Keila podigla manje brodogradilište na priobalnom predjelu zvanom Brgudi, nekoliko kilometara zapadno od Rijeke. Pri kraju 1902. tvrtka napušta taj prostor koji ostaje prazan sve do 1905. g. 1906. brodogradilište osvane pod imenom DANUBIUS, a 1911. mijenja ime u GANZ ES TARSA-DANUBIUS. Pod tim imenom bilo je sve do 1920. dok Rijeka nije pripala Italiji. Tada brodogradilište mijenja ime u CANTIERI NAVALI DEL QUARNARO. Godine 1948., u spomen na dan oslobođenja Rijeke, mijenja ponovo ime iz Kvarnerskog brodogradilišta u Brodogradilište 3. maj koje zadržava do danas. Svoj prvi izvozni ugovor brodogradilište zaključuje 1956., a 1961. počinje postavljanje brodskih dizalica, strojeva najpoznatijih proizvođača Geber, Sulzer, Winhertur... Tijekom sedamdesetih godina, brodogradilište obogaćuje svoju ponudu novim tipovima brodova. 1980. u svoje objekte ugrađuje nove pogonske strojeve i 300 tonsku dizalicu, najveću i najsnažniju kod nas. ožujak 2005. Ivana Vladilo

SADAŠNJOST: 3. maj proizvodi do pet brodova na godinu SADAŠNJOST: 3. maj proizvodi do pet brodova na godinu. Pretežno su to brodovi za prijevoz kemijskih i naftnih derivata. Za izgradnju jednog broda potrebno je 12 – 18 mjeseci. U njemu je zaposleno oko 3000 radnika i oko 1000 kooperanata.Nesreće se događaju, ali težih nije bilo već desetak godina iako je rad na brodovima često vrlo opasan.U samom brodogradilištu ima oko 150 dizalica različitih nosivosti, a najveća je 300 tonska dizalica koja na neki način simbolizira samo brodogradilište, ali i grad Rijeku.Brodogradilište se bori s financijskim problemima, no budućnost je mnogo svjetlija jer tankeri s jednostrukom oplatom ne smiju uplovljavati u luke Europske unije, što znači da je posao osiguran. Moj doživljaj brodogradilišta s vrha najviše dizalice bio je fantastičan. Sičušne brodove mogao sam gotovo zahvatiti šakom,a ljudi su bili samo mravi. Bio sam na vrhu Svijeta. ožujak 2005. Ivana Vladilo

FLORA – Marko Starčević Kroz prozor gledam uvijek zimzeleno drveće: lovor, čempres i crniku. Ovo drveće je tipično za primorski i dalmatinski krajolik, a rasprostranjeno je po cijelom mediteranu. LOVOR – Lovor (Laurus nobilis) je tipična vrsta za ovo podneblje, a prirodno raste na prijelazu sredozemnih i polusredozemnih šuma. Cvjeta vrlo bujno u žutim grozdovima, a lišće, drvo i plod obiluju eteričnim uljem. Stoga je vrijedno imati ga u blizini zbog terapeutskog učinka kod bolesti dišnih putova, a dezodoriranjem zraka eteričnim uljem može se spriječiti infekcija. Osim toga, nezaobilazan je začin u mediteranskim jelima kojima daje prepoznatljiv gušt. Staro je vjerovanje da drvo lovora štiti od munje, zla i zaraznih bolesti te se stoga često sadio u blizini kuća. Također, lovorova grančica je od davnina simbol vojne slave, ali i uskrsnuća pa su lovorove vijence stari Rimljani vješali na vrata za doček Nove godine. njegovi grmovi uljepšavaju naše okućnice i parkove, a lišće mu se upotrebljava u kulinarstvu. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Ispod njega ništa ne raste zbog njegove intenzivne smole. ČEMPRES svojom visinom i velikom krošnjom štiti svaku građevinu i lijepo se uklapa u svaki krajolik. Ispod njega ništa ne raste zbog njegove intenzivne smole. Poznato je da su još stari Grci i Rimljani koristili grane čempresa u svojim domovima za dezinfekciju prostora. Osim toga, njegovo eterično ulje dobro je za jačanje imunološkog sustava, pozitivno utječe na probleme dišnih puteva i cirkulacije te ima izuzetno umirujuće djelovanje. ožujak 2005. Ivana Vladilo

CRNIKA – najrasprostranjenija uz more, plodovi su joj poput hrastovih, žir Crnika (Quercus ilex) je autohtona vrsta naših submediteranskih šuma i najzastupljenija vrsta hrasta na ovom području. To je zimzeleno stablo guste, tamne krošnje i boje kore po čemu je i dobilo ime. Drvo je vrlo kvalitetno i rasprostranjeno, a zanimljivo je što tone u vodi zbog visoke gustoće.  ožujak 2005. Ivana Vladilo

TORPEDO Aleksandar Momčilović Nekoliko riječkih poduzetnika 1853. godine počelao je realizirati ideju izgradnje nove tvornice, ljevaonice metala. Oni osnivaju anonimno akcionarsko društvo pod nazivom “Fonderia Metalli”. Takvu vrstu metaloprerađivačke industrije Rijeka do tada nije imala. Nova tvornica “Fonderie Metalli” počinje raditi 1853./1854. godine, a smještene je na zapadnom dijelu grada. U njoj se prvenstveno lijevaju sidra i popravljaju željezni parni brodovi. Vlasnici “Fonderie” vrlo brzo uočavaju, kako je za aktiviranje kapaciteta ljevaonice potrebno naći novi stučni kadar i u Trstu uočavaju mladoga engleskog inžinjera Roberta Whiteheada, koji radi u sličnoj tršćanskoj industriji, pa on prihvaća poziv za prelazak u riječku tvornicu 1856./57. Whitehead preuzima vodstvo tvornice, ulazi u Upravu te reorganizira i proširuje proizvodnju. Tvornici daje novo ime “Stabilimento Tecnico di Fiume”. Tu se počinju proizvoditi brodski parni kotlovi i parni strojevi, najmoderniji proizvodi toga doba, a nešto kasnije i željezni parni brodovi. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Tvornica torpeda, Rijeka 1905 Tvornica torpeda, Rijeka 1905.Riječki izum svi su procijenili perspektivnim, ali u prvim godinama nije bilo dovoljno narudžbi stoga “Stabilimento” ulazi u krizu, likvidira se 1873. godina, preuzima ga R. Whitehada te on početkom 1875. transformira tvrtku u privatno poduzeće pod nazivom “Torpedo-Fabrik von Robert Whitehead“. R. Whitehead početkom XX. st. tvrtku pretvara u akcionarsko društvo “Whitehead & Co.”, Societa in Azioni. Na njeno čelo, nakon smrti R. Whiteheada 1905. g., dolazi grof Edgar Hoyos sin Georga Hoyosa. Engleske obiteljske tvrke Vickers Ltd. i Armstrong-Whitworth & Co. kupuju tvrku od nasljednika obitelji Whitehead te tvornica ostaje u engleskim rukama sve do početka I. svjetskog rata. Riječka tvornica torpeda osnovala je brojne filijale diljem svijeta i sklopile posebne ugovore o proizvodnji torpeda u Weymouthu u Engleskoj (1891.), Newport, USA (1892.), La Spezia, Italia (1907.), “Lessner & Obukoff ”, Rusija (1910.), St. Tropez, Francuska (1913.), Napoli, Italija (1914.). Godine 1934. Uprava riječke tvornice donosi odluku o formiranju novu tvornice torpeda u Livornu, u Italiji, pod nazivom “Societa Anonima Motofides”. Nakon I. svjetskog rata i formiranja nove granice između Jugoslavije i Italije, zapadni dio grada na kojem je bila tvornica torpeda pripao je Italiji pa talijanska vojna industrija od siječnja 1924.godine ulazi u tvornicu torpeda. Tvornica tada nosi naziv “Societa di Esercizio Stabilimenti Whitehead”, a od 1930. godine “Silurificio Whitehead di Fiume” S.A. Tvornica je odmah po završetku II. svjetskog rata, nakon ratnih razaranja, promijenila 1945. god ime u “Jadran”, djelomično je osposobljena za rad i u njoj je počela proizvodnja. Dio proizvodnje bio je usmjeren različitim predmetima široke potrošnje (lokoti, upaljači, gorionici), a dio vojnoj proizvodnji (torpeda, lansirni uređaji). Tvornica se počela pripremati i za proizvodnju dieselskih motora., godine 1947. proizveden je prvi dieselski motor snage 7-9 KS pod nazivom “Torpedo motor”. Od 1950. do1953. nosila je ime “Poduzeće Aleksandar Ranković”, i na godinu proizvodila do 2000 motora pod nazivom “Aran”. Gotovo u isto doba, šezdesetih godina XIX. st. u Rijeku se nakon uspješne mornaričke karijere u austrijskoj ratnoj mornarici, povlači u mirovinu rođeni Riječanin Giovanni Biagio Luppis. On tu pokušava realizirati svoju dugogodišnu ideju “spasioca obale” (salvacoste), novoga mornaričkog oružja kojim bi se na daljinu moglo djelovati na neprijateljske brodove. G. B. Luppis nije imao tehničkog znanja ni sredstava za razvoj i usvršavanje svojeg projekta.1864. godine dolazi u kontakt s Robertom Whiteheadom koji, svojim stručnim znanjem i tehničkim mogućnostima riječkog Stabilimenta može osposobiti “salvacostu” za efikasno mornaričko oružje. Na temelju Luppisove ideje, Whitehead razvija potpuno novi proizvod i naziva ga torpedo. U izradi i konstriuranju torpeda pomažu mu tehničar Annibale Ploech i sin John Whitehead. Razvoj novog originalnog prototipa torpeda traje do kraja 1866. Godine pa su prvi pokusi s torpedom učinjeni 20. prosinca 1866. godine. Na dodatnom usvršavanju torpeda radi se do proljeća 1868. Za lansiranje torpeda u riječkom brodogradilištu braće Schiavon adaptirana je topovnjača “Gemse”, na koju je ugrađena torpedna lansirna cijev, novi originalni Whiteheadov izum. U riječkom zaljevu, ispred tvornice obavljeno je više od 50 lansiranja torpeda . Komandant topovnjače “Gemse” bio je poručnik fregate grof Georg Hoyos, koji se kasnije oženio s Alice Whitehead, kćeri R. Whitehada. Prva riječka torpeda nosila su ime Luppis-Whitehead torpeda, a u kasnijem razvoju zvala su se samo Whitehead torpeda, taj se naziv zadržao gotovo stotinu godina, sve do izuma i razvoja današnjih modernih torpeda. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Tvornica je 1953. godine promijenila ime u “Torpedo” tvornica motora Tvornica je 1953. godine promijenila ime u “Torpedo” tvornica motora. Tu su se odvijale dvije usporedne proizvodnje, jedna je bila vojna, tj. proizvodnja torpeda, a druga civilna proizvodnja različitih vrsta dieselskih motora, vozila, traktora i sl. U proizvodnji dieselski motora razvijali su se razni tipovi motora, vlastite konstrukcije i po stranim licencijama. Tvornica 1965. godine proširuje svoj program dieselskih motora i razvija rovokopače, utovarivače, kamione i traktore. Oko godine 1966. tvornica napušta vojni program proizvodnje. 1975. godine započinje proizvodnja zrakom hlađenih diesel motora u suradnji s tvrtkom Duetz iz Kolna te svoje proizvode plasira širom svijeta. Na temelju tih motora 1985. godine počinje proizvodnja više tipova originalnih traktora vlastite konstrukcije. Devedesetih godina XX. st. u tvornici se razvija više vrsti namjenskih vozila i kamiona. U posljednjih nekoliko godina tvornica je zbog brojnih tranzicijskih i tržišnih problema u krizi te je u njoj otvoren proces stečaja. Prema dosada dostupnim izvorima u riječkoj tvornici torpeda od 1866. godine do kolovoza 1943. godine proizvedeno je 20.323. torpeda, 1053 lansirne cijevi i 1368 visokotlačnih kompresora. Tvornica je imala godišnji kapacitet proizvodnje od oko 1000 torpeda. Prije I. svjetskog rata proizvodilo se na godinu do 800 torpeda, 1942. godine proizvedeno je 1170 torpeda. Rekordna proizvodnja 1943. g. bila je 160 komada torpeda u jednom mjesecu. Proizvodnja torpeda u riječkoj je tvornici prestala oko 1966. godine. DANAS-nakon torpeda proizvodili su traktore, a danas tvornica više ne postoji. Poslovne zgrade su prodane, park devastiran, a proizvodne hale povremeno se koriste za izložbe i koncerte. ožujak 2005. Ivana Vladilo

RIJEČKA ŽELJEZNICA Željko Cvitković raz.23 ožujak 2005. Ivana Vladilo

Nije nimalo pretjerano reći kako je željeznički spoj Rijeke s njezinim zaleđem 1873. godine najveći događaj u svekolikoj prošlosti toga grada. Taj spoj višestruko je ojačao i uvećao prirodnu komunikativnost prostora na kojem je Rijeka smještena, osnažio sve njegove naravne prometne vrijednosti tako da su one postale posve očite, gospodarski učinkovite i znakovite, postale bitnim obilježjem Rijeke kao lučkoga grada kao spojnice pomorskog i kopnenog prostora i svih djelatnosti koje se u takvu čvorištu same po sebi razvijaju. Povijest riječke željeznice vrlo je znakovita. Poznato je kako u Habsburškom Carstvu, odnosno od 1867. god. Austro-Ugarskoj Monarhiji, gradnja željeznica nije bila uvjetovana samo gospodarskim razlozima i razvojnim interesima, nego su na nju podjednako utjecali izvangospodarski čimbenici, poglavito državna politika i njezina tjesnogrudost, nacionalna isključivost bečkih vladajućih krugova i njihova težnja da zadrže sve prednosti svoga velikodržavlja. Nije stoga čudno sto je riječka željeznica kasnila, iako su prirodnogeografski, prometni i gospodarski razlozi nukali njezinu gradnju. Rijeka je po svim parametrima trebala znatno prije 1873. godine dobiti tu vezu sa svojim prirodnim zaleđem ožujak 2005. Ivana Vladilo

Projekt željezničke pruge od Rijeke do Zemuna iz 1844. Željezničke pruge Rijeka-Sv. Petar i Rijeka-Karlovac (karta željezničke mreže Austro Ugarske) ožujak 2005. Ivana Vladilo

Projekt željezničke pruge Karlovac-Rijeka (1872-1873.) Objava Gradskog magistrata o otvorenju pruge Karlovac- Rijeka (21. 10. 1873.) ožujak 2005. Ivana Vladilo

Riječka luka ožujak 2005. Ivana Vladilo

Čišćenja i uređenja luke u ušću Rječine sve su češća i skuplja Prvotna riječka luka nalazila se na utoku Rječine u more koje je nekad bilo mnogo sjevernije, duboko zavučeno između trsatskog i kozalskog brijega. Takvo je ušće bilo prirodno zaklonište za male splavi, brodice i galije Ilirima, Keltima, Rimljanima, Slavenima i drugim usputnim pomorcima i ratnicima. Naselje koje se nalazilo uz luku do 9. se stoljeća nazivalo Tarsatika. Godine 800. n. e. Tarsatiku su razorili Franci da bi se osvetili za ubojstvo svoga vojskovođe Erika. O daljnoj sudbini grada uz Rječinu od tada do 13. stoljeća malo se zna. Naselje uz ušće Rječine u povijesnim se vrelima ponovno javlja tek početkom 13. stoljeća, često s naznakom vodotoka u imenu; Rika, Reka, Flumen, Flumen Sancti viti, Fiume ....Grad je bio utvrđen, opasan debelim bedemima s nizom kula na istaknutim obrambenim položajima. Život se uglavnom događa uz luku u ušću Rječine, koje je sada bilo malo južnije, na mjestu današnjeg Školjića. Čišćenja i uređenja luke u ušću Rječine sve su češća i skuplja Ne čekajući odluku ugarskog palatina koji se nije mogao odlučiti između tolikih projekata i planova, Kapetansko vijeće u Rijeci naredilo je početak izgradnje luke pred gradom prema planu ing. Karla Kecskesa koji je usuglasio zbir svih prethodnih planova. Tijekom 1847. godine , unatoč oštroj reakciji ugarskog palatina, započela je izgradnja luke pred gradom nasipanjem mora ispred grada, učvršćivanjem i produžavanjem gata pred ribarnicom i izgradnjom dijela budućeg lukobrana. Bio je to početak stvaranja umjetne luke u predjelu današnje putničke obale. Godine 1855. dovršeno je prokopavanje novog korita Rječine od mosta u lijevo preko Velike Brajde, a staro je korito od mosta do mora , tzv. Fiumara ili Mrtvi kanal, očišćeno i uređeno u luku zaštićenu od daljnih zasipavanja nanosima Rječine i morskih valova. U tako uređenoj luci uskoro se razvio živ promet, osobito jedrenjacima. Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine Rijeka je kao corpus separatum potpala pod izravnu upravu Mađarske, čime je riječka luka potvrđena kao glavna luka za pomorski izvoz agrarnih i industrijskih proizvoda Ugarske. U prvim godinama nagodbenog razdoblja Rijeka postaje najveće gradilište u Monarhiji. Godine 1872. počinje izgradnja moderne luke prema osnovnoj zamisli poznatog francuskog hidrotehnika i graditelja marseilleske luke, Hilariona Paskala. Luka se gradi desetljećima, a prvotne planove stalno dorađuju i dopunjavaju mađarski inženjeri na čijem je čelu kao voditelj izgradnje luke od 1878. godine Antal Hajnal. Nova je riječka luka umjetna luka, a nastaje nasipanjem terena ispred grada, djelomično prirodnim nanosima Rječine, ali najvećim dijelom od dovezenog materijala iz mnogobrojnih kamenoloma nastalih u okolici grada, među kojima su najveći bili u Žurkovu, Martinšćici i Preluci. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Prvih godina 20. stoljeća riječku su luku tvorila tri velika gata - dva manja i jedan mali kojim se štitio ulaz u taj bazen. S mora je luka zaštićena Lukobranom Marije Terezije dugačkim 1750 metara. Uspon grada i luke zaustavit će Prvi svjetski rat. Zatvaranjem Otranskog prolaza prekinut je trgovačko-pomorski promet s prekomorskim zemljama. Gotovo cjelokupan trgovački promet bio je u službi opskrbe vojske. Prije konačnog ishoda ratnih zbivanja pripremljen je ambiciozni plan daljnjeg proširenja riječke luke, koji potpisuje inženjer Jozsef Popp. Plan predviđa prostorno povećanje luke za 2,3 puta, s velikim nasipanjem istočno i zapadno od tadašnje luke, te odvajanje teretne luke od putničke. Raspad velike Austro-Ugarske Monarhije i daljnja diplomatska borba oko pripadnosti Rijeke, spriječit će izvedbu toga grandioznog plana. Ratni brodovi bit će iduće četiri godine jedini gosti u riječkoj luci. Neriješen spor oko granice i teritorijalne pripadnosti Rijeke, razriješen je Rimskim sporazumom 1924. godine. Granična crta podjelila je riječku luku između novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca, (od 1929.godine Kraljevine Jugoslavije) i Kraljevine Italije. Luka je podjeljena tako da je Kraljevina Italija dobila suvremenu, dobro opremljenu, ali bez zaleđa neupotrebljivu luku, a Kraljevina Jugoslavija prostorno skromniju bivšu luku Baross bez suvremenih skladišta, te Deltu s prostranim stovarištem za drvo. Ostavši bez luke za drvo, talijanska država 1934. godine gradi posebno pristanište scalo legnami,(današnje Zagrebačko pristanište). Između Adamićeva gata i Gata San Marco ( danas dio gata Karoline Riječke) bila je uređena obala, tzv. Idroscalo, za pristajanje hidroplana koji su se spuštali u riječku luku. Unatoč mnogobrojnim mjerama talijanske vlade, promet riječke luke bio je u stalnom padu. Luka Baross - sušačka luka, preuzevši promet golemog zaleđa, razvija se u najvažniju luku Kraljevine Jugoslavije i jednu od najpoznatijih sredozemnih luka za drvo. Sušačka luka gradi zatvorena Javna skladišta, podiže na Brajdici zidani gat za putničke brodove, a uz njega i novi vez za trgovačke brodove. Taj napredak zaustavit će Drugi svjetski rat, kada će Italija zauzeti i sušačku luku, a koncem 1943. godine obje će luke biti dijelom njemačke okupacijske zone Jadransko primorje. ožujak 2005. Ivana Vladilo

Sustavnim razaranjem, od 17. travnja do 3. svibnja 1945 Sustavnim razaranjem, od 17. travnja do 3. svibnja 1945. Nijemci su potpuno onesposobili obje luke, uništivši tako stoljetni trud. Minirana su i razorena sva pristaništa i gatovi, lučka postrojenja, skladišni prostori te željezničke i cestovne prometnice u luci. Od ukupne duljine operativne obale, koja je iznosila 8.056 metara, neoštećena su ostala tek 904 metra, od četrdeset dizalica ostale su neoštećene samo tri. Tih je dana riječka luka bila gomila kamenja, betona i željeza. Pariškim mirovnim ugovorom iz veljače 1947. godine, Rijeka, koja je do tada bila pod Vojnom upravom, pripala je Jugoslaviji, te sa Sušakom postaje jedinstven grad sa jedinstvenim lučkim bazenom. Uočavajući važnost riječke luke za gospodarski razvoj Federativne Narodne Republike Jugoslavije, obnova luke dobila je prioritet u sveukupnim poratnim zadacima. U prvoj fazi obnove popravljeni su lukobrani i manje oštećeni djelovi pristaništa i gatova, popravljeno je 29 dizalica i kupljeno 7 novih, osposobljena manje oštećena skladišta. Već 1949. godine promet u riječkoj luci premašuje najviši promet roba, koji je postignut 1913. Između 1950. i 1960. godine uslijedila je i rekonstrukcija zastarjelih objekata, a nabavljena je i suvremenija oprema. Riječka luka postaje glavnom uvozno-izvoznom lukom Jugoslavije, s mogućnošću prihvata velikih prekooceanskih brodova. Godine između 1960 - 1990. smatraju se godinama najvećeg uspona riječke luke. Poboljšane su prometne veze, elektrificirana je željeznička pruga Rijeka - Zagreb, izgrađen je veliki žitni silos kapaciteta 60.000 tona i terminal za fosfate, a na Brajdici kontejnerski terminal. Osamdesetih godina 20. stoljeća riječka je luka ostvarivala 50 % prometa svih jugoslovenskih luka na površini od 630.000 četvornih metara, s veoma intenzivnim putničkim prometom i tranzitom srenjoeuropskih zemalja. Iz Rijeke prijevozne usluge pruža 8 jugoslavenskih i 25 stranih brodarskih poduzeća, održavajući oko 50 linija za gotovo sve važnije svjetske luke. Proglašenjem Republike Hrvatske neovisnom državom, riječka je luka postala glavnom nacionalnom lukom. ožujak 2005. Ivana Vladilo

RAFINERIJA NAFTE Kronologija važnijih događaja 1883. Rafinerija nafte u Rijeci 1927. Rafinerija nafte Sisak 1927. Rafinerija Zagreb 1952. osnovan Naftaplin, poduzeće za istraživanje i proizvodnju nafte i plina 1963. spajanjem Naftaplina i Rafinerija nafte Rijeka i Sisak nastaje «Kombinat za naftu i plin» 1964. Kombinat mijenja ime u INA- Industrija nafte, integriranje trgovačkih poduzeća Interpetrol i Croatiapetrol 1968. puštena u rad Tvornica mineralnih gnojiva Kutina 1970. novim Statutom utemeljene četiri tehnološko-funkcionalne grupe INA-Naftaplin, INA- Prerada, INA-Petrokemija i INA- Trgovina 1974. INA potpisala Osnovni ugovor za naftovod od Omišlja do mađarske granice  – današnji JANAF- naftovod je pušten u rad 1979. godine 1976. osnovana DINA- Petrokemija Rijeka 1990. INA postaje javno poduzeće, osnivaju se dionička društva  INA- Petrokemija Kutina, DINA, OKI, INA- Specijalna oprema, INATURS 1993. INA u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima postaje dioničko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske 2003. MOL, mađarska kompanija za naftu i plin, postaje Ininim strateškim partnerom s dioničkim udjelom od 25 posto plus jednom dionicom. DANAS – pogon Mlaka glavni zagađivač zapadnog dijela grada i kamen spoticanja svih ekoloških udruga.  ožujak 2005. Ivana Vladilo

Nekoliko zanimljivosti o nafti Malo je poznato…----------------- ... da su prije 4000 godina Egipćani naftu koristili kao sredstvo za konzerviranje, Feničani za brtvljenje brodova i u graditeljstvu, a Kinezi u medicini i za rasvjetu, u hramovima stare Grčke proročice su udisale pare nafte i plina i tako padale u trans, slavni grčki liječnik Galen smatrao je da nafta liječi svaku ranu, a antički su narodi koristili naftu i u ratne svrhe. ----------------- ... da prvi zapis o nafti u našim krajevima potječe iz 16. stoljeća iz knjige P.A. Matthiolija u kojoj piše: « Pissasfalt se počeo donositi iz Dalmacije gdje se kopa blizu Hvara nedaleko od Neretve (..) kopa se i u Panoniji gdje stanovnici smatraju da je to zemni vosak…» ----------------- ... da Alberto Fortis u djelu «Put po Dalmaciji» (1774.) prikazuje jedan rudnik pissasfalta u Dalmaciji. ----------------- ... da se u vrijeme kad je Amerikanac E.L. Drake u kolovozu 1879. godine s dubine od 20 metara prvi puta industrijski izvukao naftu – a to se smatra prvim velikim datumom u povijesti «crnog zlata» - u Hrvatskoj  nafta crpila već tri godine kod sela Peklenice u Međimurju, tada u vlasništvu grofa Gjura Festetića. Dokaz tomu je zapis na latinskom u protokolu franjevačkog samostana u Baćindolu nedaleko od Nove Gradiške u kojem uz ostalo piše: «Hoće li se odatle vratiti kakva korist pokazat će vrijeme» ----------------- ... da su mnogi Hrvati pridonijeli razvoju naftne industrije. Antun Lučić bio je jedan od njih. Taj našijenac rodom iz Splita od oca brodograditelja i brodovlasnika, odselio je u SAD kao mladić od 24 godine i kao rudarski inžinjer postao jednim od najcjenjenijih ljudi u američkim poslovnim krugovima. Primjenom rotirajuće bušilice otvorio je novu eru u procesu proizvodnje nafte. U Beaumontu gdje je Lučić dokazao uspjeh svoga izuma postavljena je ploča na kojoj piše: «..u deset sati i trideset minuta ujutro 10. siječnja 1901. godine šiknuo je mlaz Anthonyja Lucasa, prvi veliki izvor nafte u svijetu…» ----------------- ... da je ime "INA" pobijedilo na natječaju 26. studenog 1964. u konkurenciji s prijedlozima: Jukona, Gig, Pepi, Triana, Dina, Silena… ožujak 2005. Ivana Vladilo

Krčki most Najvaćem hrvatskom otoku priliči i najveći hrvatski most, i ne samo hrvatski! Puštanjem u promet godine 1980., u mnogočemu je promjenio život na otoku, no sama ideja o gradnji mosta puno je starija. Radovi su započeli u srpnju 1976., a most je otvoren 19. srpnja 1980. Dužina mosta s prilazima je 1430 m, a ono čime se isticao jest betonski luk od kopna do otočića Sv. Marko dužine 390 metara, čime je u vrijeme izgradnje postao najveći takav most na svijetu. Za 85 m luk je nadmašio dotada najveći na mostu u Sydneyu. U prvih 20 godina mostom je prešlo 27,2 milijuna vozila, što znači više od milijun vozila godišnje, dok je trajektima prelazilo 400.000.  ožujak 2005. Ivana Vladilo

Izvori: Svalina, Zećirević:IZVJEŠĆE SA SEMINARA «TEKUĆI TRENDOVI I ZBIVANJA U STRUČNOM OSPOSOBLJAVANJU I POLITICI OSPOSOBLJAVANJA» http://www.hzz.hr/docslike/Torino-VET.doc http://www.squires.fayette.k12.ky.us/library/research.htm http://www.big6.com/index.php Carol C. Kuhlthau, El rediseńo de las Bibliotecas Escolares en la Era Informática:Roles Fundamentales para el Aprendizaje Basado en Investigación. http://www.eduteka.org/profeinvitad.php3?ProfInvID=0007 http://eduteka.org/ -American Association for School Librarians (AASL).Extractado del capítulo 2 del libro "Information Literacy Standards for Student Learning"Copyright Ó 2002. Los Nueve Estándares de la Competencia en Manejo de Información http://www.eduteka.org/nueveCMI.php3 Mike Eisenberg y Bob Berkowitz, El Modelo Big6 Para la solución de Problemas de Información http://www.eduteka.org/tema_mes.php3?TemaID=0009 http://www.sumfak.hr/~dendrolo2/atlas.htm http://www.lukarijeka.hr/hr/povijest.html http://www.muzej-rijeka.hr/rijecka-luka.asp http://www.ina.hr/hrv/page.asp?p=10102 http://www.torpedo150rijeka.org/povijest.asp Enciklopedije, spomenice, monografije, dnevni tisak, intervjui i razgovori s roditeljima ožujak 2005. Ivana Vladilo