KURIKULUM SUVREMENE ŠKOLE

Mijenjanjem škole promijeniti školstvo! Škola ima bogato: ◦ društveno-povijesno ◦ kulturno-civilizacijsko i ◦ pedagoško-didaktičko naslje đ e. Nije statična organizacija ◦ (podložna neprestanim promjenama - dopunjavanjima i obogaćivanjima) Otvoren sustav u funkciji odgoja i obrazovanja koji neprekidno traje Afirmira se kao zajednica koja vlastitom snagom, energijom stvara nove zadaće, mijenja interne okolnosti u kojima se to postiže i otvara perspektive svojim novim mogućnostima. Parametri promjena – promjenjivi čimbenici utemeljeni u teoretsko- metodološki razvoj škole

Suvremene društvene promjene, globalizacija, postmodernizacija, demokratizacija - očituju se i u školi. Škola treba mijenjati: fizionomiju ◦ svoju tradicionalnu fizionomiju, ◦ karakter i opseg djelovanja  kako bi jačala stručno-znanstveni i kulturno- civilizacijski dignitet sukladan društvu znanja u nastajanju. Na taj način školi vraćamo budućnost.

Postmoderno stanje – omogućuje na novi način i novim postupcima rješavanje novonastalih situacija, pojava, procesa osloba đ ajući se ◦ stereotipnosti, imitativnosti i improvizacije. Aktualna zadaća suvremene škole je RASTEREĆENJE UČENIKA, a ne improvizacija i površnost (trad. škola).

U društvu znanja konstruira se škola znanja – škola koja uči utemeljujući svoj razvoj na znanju i njegovoj proizvodnji. Suvremena humana škola: ◦ zajednica u kojoj učenici žive, stječu iskustva i pomaže im u odrastanju, ◦ na zajedničkim društvenim vrijednostima, demokratičnosti, miroljubivosti, suradnji, toleranciji, ◦ pripadnosti istom društveno-civilizacijskom prostoru razvijajući i šireći kod njih visokokvalitetno razmišljanje.

Suvremena škola se nalazi u procesu permanentnog razvoja kako bi sačuvala svoj: ◦ identitet i ◦ prepoznatljivost u svijetu intenzivnih promjena. Izgra đ ivanje identiteta škole – najvažnija zadaća.

Informacijska tehnologija svojim mogućnostima: ◦ mijenja pristupe i načine razmišljanja djelovanja te ◦ potiče istraživanje i proizvo đ enje novoga modela življenja utemeljnog na znanju i mišljenju. Računalo ne donosi samo nove mogućnosti već uvodi novu filozofiju u škole.

Suvremeno društvo se ne odriče škole, već njezina tradicionalnog bića. Školu treba postupno mijenjati, redizajnirati - transformirajući poučavanje u proces kreativno-inovativnog učenja. Suvremena škola – zajednica koja permanentno uči (dinamična) 1.Pluralnost pristupa 2.Raznolikost modela, stilova i načina djelovanja 3.Uspješnost, 4.Kreativnost, 5.Inovativnost 6.Kritičko mišljenje 7.Anticipativnost

Specifičan pokazatelj razvoja škole – matrica pedagoškog procesa: ◦ izraz povijesnog razvoja škole i ◦ pokazatelj intenziteta i karakteristika njezine znanstveno-stručne utemeljenosti. Nerazmjerpostojećeg modela škole nužne matrice pedagoškog procesa Nerazmjer izme đ u postojećeg modela škole (tradicionalan) i nužne matrice pedagoškog procesa (suvremen) povod je mnogim reformskim promjenama škole.

Model stare škole – zastario, neprimjeren u vremenu Škola treba biti organizacija koja uči – svojevrstan korektor mogućih zastranjivanja. Suvremena škola se temelji na konceptu višestrukih inteligencija. Učenik sudjeluje u gradnji vlastitog prosperiteta otkrivajući nove prostore, zadaće, mogućnosti i proturječnosti svog razvoja, ali nove potrebe i načine njihova zadovoljavanja. Učenik sudjeluje u gradnji vlastitog prosperiteta otkrivajući nove prostore, zadaće, mogućnosti i proturječnosti svog razvoja, ali nove potrebe i načine njihova zadovoljavanja.

Početkom 20. st. nameće se potreba konstituiranja nove škole ◦ jer stara zatečena škola više nije mogla ostvarivati novonastale zadatke i obveze. Pristup školi na nov način – škola mišljenja na nov način – imperativ suvremenosti: ◦ Škola:  postaje mjesto na kojem se provodi život i stječe iskustvo,  pomaže odrastati učeniku  za razliku od razdvajanja škole života – načelo duhovno znanstvene pedagogije koje se zadržalo sve do naših dana.

Nositelji promjena u suvremenoj školi u odgoju i obrazovanju su i subjekti tog procesa: ◦ nastavnici, učenici i roditelji koji su korektori mogućih jednostranosti i zastranjenja u tim procesima Isti mogu tako đ er biti i nositelji otpora promjenama.

Škola koja uči – škola utemeljena na znanju Škola je od svog postanka organizacija u kojoj se poučavanjem učilo. ◦ Poučavanjemo se odgajala i obrazovala mlada organizacija u društvu. Cjelokupna tehnologija života i rada u njoj bila je u funkciji odgoja i obrazovanja. ◦ U skladu s tim bili su koncipirani i paradigmatski modeli tih procesa položajem i ulogom nositelja života i rada u njima.

Škola danas više nije mjesto na kojem se samo poučava već se i ona našla u situaciji da se mijenja učeći. PROIZVODNJA ZNANJA - TEMELJNA KARAKTERISTIKA ODGOJA I OBRAZOVANJA SUVREMENE ŠKOLE!

Vratiti školi budućnost ◦ strateška odrednica njezina suvremena organiziranja i ◦ temeljna potka karaktera pedagoškog procesa (nužno mijenjati iz temelja) Pod utjecajem razvoja znanosti mijenjaju se sadržaji odgojno obrazovnog procesa koji se: dopunjuju ◦ mehanički dopunjuju permanentno restrukturiraju ◦ u kreativnom, stručno-znanstvenom procesu permanentno restrukturiraju.

Odrednice u organiziranju škole kao zajednice koja uči 1. Škola se ne iscrpljuje u prenošenju znanja iz prošlosti objašnjavanju sadašnjosti, već i u projiciranju u suvremenosti 2. Afirmacija odgovornosti za osobno ostvarivanje ‘’održive budućnosti’’ u osnovi je angažiranosti škole i nositelja života i rada u njoj 3. Uspostava kvalitetne nove matrice me đ usobno odnosa suradnje i poticanja i individualne odgovornosti na zadaćama odgoja i obrazovanja

4. Suvremenu civilizaciju karakterizira kult razvoja 5. Profesionalnost nastavnika u školi 6. Škola koja uči je samorazvoja organizacija

1. Škola se ne iscrpljuje u prenošenju znanja Vratiti školi budućnost : ◦ strateška je odrednica njezina suvremenog organiziranja i ◦ osnova pedagoškog procesa u njoj. Nužnost mijenjanja: ◦ pristupa organizaciji, stila i karaktera pedagoškog procesa u njoj. Pedagoški ambijent kojem se neprestano potiču nositelji pedagoškog procesa na kvalitetno nove uloge i položaje!

Prenošenje i informiranje je u funkciji kreativnosti i inovativnosti kreativnostiinovativnostiemancipacije Taj pristup treba utemeljivati u funkciji kreativnosti, inovativnosti i emancipacije ličnosti Otvorenost prema promjenama – zadaća suvremene škole! Modeli mijenjanja škole – mijenjaju se, razvijaju, obogaćuju (u trad.školi NE)

Razvojem znanosti mijenjaju se sadržaji odgojno-obrazovnog procesa koji se permanentno prestrukturiraju. usmjereno na budućnost Djelovanje škole je usmjereno na budućnost Elastičnost škole – grade se novi položaji, uloge i odgovornosti nositelja života i rada u njoj. Potiču se motivi učenja ◦ (traženje i otkrivanje)

2. Afirmacija odgovornosti za osobno ostvarivanje održive budućnosti Razvoj sposobnosti participiranja u pridonošenju stvaranja uvjeta poželjne budućnosti ◦ izazov nastavnicima i dio njihove stručnosti! kreativne klimemotiviranje kultiviranje odgovornostistručnosti, elastičnosti, inovativnosti i stvaralaštva Stvaranje kreativne klime, motiviranje za razvoj, kultiviranje odgovornosti, stručnosti, elastičnosti, inovativnosti i stvaralaštva, ◦ proces stučnog izgra đ ivanja nastavnika.

Škola koja uči živi od svojih snažnih nastavnika koji mijenjaju svoje tradicionalne položaje u pedagoškom procesu! ◦ Nastavnici kao nositelji promjena i razvoja. Okrenutost budućnosti – proces postupnog mijenjanja bića škole, karaktera i profila stručnjaka. Pokretač afirmacije novih zadaća, obveza i mogućnosti za jači profesionalni dignitet.

Kreirati kvalitetno novi status nastavnika koji će, permanentnim učenjem, graditi i ostvarivati koncept škole koja uči. Nužan je obrat u odnosu na tradicionalan stil škole, kao i veća odgovornost za život i rad škole. Suvremeni sustav odgoja i obrazovanja koncipira se i razvija u funkciji individualizacije škole koja uči.

Upravljanje školom koja uči omogućava i obvezuje na: a)vizionarsko angažiranje, b)stimuliranje cjelokupne populacije škole u razvijanju kreativno-inovativnih procesa u odgoju i obrazovanju. suvremene kvalitete i karaktera odgoja i obrazovanja Osobna odgovornost u postizanju suvremene kvalitete i karaktera odgoja i obrazovanja – osnova i temelj filozofije škole koja uči!

3. Uspostava nove matrice međusobnog odnosa suradnje i poticanja i individualne odgovornosti Otkrivanje novih prostora nastavnikova djelovanja i novih načina komuniciranja. ◦ Poticanje interesa za osobni razvoj, usavršavanjem i kompetentnošću. Ra đ aju se novi motivi stručnog afirmiranja i želja za stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti koje će mijenjati već prihvaćene modele prof.ponašanja. Prevladava se tradicionalna učmalost, stereotipnost, a afirmira radoznalost, traženje, stjecanje, otkrivanje, istraživanje, inoviranje...

Kreativnost i inovativnost kao temelj nastavnikova rada u pedagoškom procesu. učitelj i učenik Transformiranje petrificiranog nastavnika u stručnjaka koji je istovremeno i učitelj i učenik! Karakterizira ga policentričnost – temelj pedagoškog procesa. Učenik ◦ nije samo slušač, ◦ već i aktivan, kreativni i inovativni nositelj procesa odgoja i obrazovanja. Učenik se osposobljava za doživotno učenje. Nastavnik permanentno inovira djelatnost odgoja i obrazovanja Nastavnik permanentno inovira djelatnost odgoja i obrazovanja.

Mnogi nastavnici u isto će vrijeme biti učitelji, predavači, istraživači, pronalazači, učenici, slučatelji i inovatori. Individualna odgovornost za osobni profil ◦ integralna komponenta profesionalizma i ◦ bitna odrednica njegove aktualnosti i opstojnosti u suvremenosti koja se mijenja. Bogatstvo osobnosti pridonosi bogatstvu procesa u kojima organizirano sudjeluju svi nastavnici škole, u cilju ostvarivanja zadaća odgoja i obrazovanja.

Svaki je nastavnik svoj vlastiti rukovoditelj. Uspostavlja se: ◦ novo zajedništvo me đ u nastavnicima u školi, ◦ nova osnova razvijanja strategija položaja i uloga, ◦ pridonosi se kvalitetno novom pristupu, njezinoj cjelokupnoj organizaciji i karakteru pedagoškog procesa. Organizam koji pulsira – zajednica heterogenih stručnjaka i učenika, vo đ enih idejom razvoja.

4. Suvremenu civilizaciju karakterizira kult razvoja Razvoj utemeljen na znanju polazište je organiziranja svekolikog života i rada u suvremenosti. Cjelokupan razvoj temelji se na intelektualnoj energiji. Razvoj je u potki organizacije: ◦ on postaje temeljnom zadaćom, sadržajem i filozofijom organizacije i karaktera škole u suvremenosti.

Sadržaj razvoja utemeljen na znanju koje se mijenja obuhvaća cjelokupno biće škole. Parametri njena razvoja se mijenjaju, korigiraju i dopunjuju. Razvoj novih: ◦ metoda, ◦ postupaka i ◦ načina te ◦ sadržaja organizacije. Razvoj nove komunikacijske matrice pedagoškog procesa kojom se mijenja položaj, uloga i mogućnosti čimbenika toga procesa.

Obrazovanje i razvoj – dominantne karakteristike suvremenosti. Nužnost stjecanja novih informacija i znanja u odgojno-obrazovnom području! Karakter znanja u funkciji razvoja utemeljuje se na: ◦ kreativnosti, ◦ izvornosti, ◦ inovativnosti. Reorganizacija pojmovnih struktura u procesu učenja.

kobne posljedice Svaka stagnacija u stjecanju profesionalnih znanja ima kobne posljedice za razvoj suvremene organizacije. Nova znanja razvijaju, mijenjaju i reorganiziraju zatečene pojmove čime pedagoški proces poprima karakter razvoja. Učenjem treba savladati obrambene mehanizme protiv promjena. Karakteristike škole koja uči: ◦ Razvoj utemeljen na znanju ◦ Angažiran nastavnik motiviran za permanentno učenje ◦ Osvješćivani učenik

5. Profesionalnost nastavnika u školi Nužno je utemeljivati na kreativno- inovativnim osnovama kojeg će karakterizirati: ◦ otvorenost, pronicavost, inicijativa, spremnost na dopunjavanje, otkrivanje. Suvremene znanstveno-stručne informacije, koje su nužne nastavniku, raznorodnog su karaktera i veoma bogatog sadržaja.

Spremnost nastavnika na sustavno korištenje: ◦ informacijske tehnologije i ◦ specijaliziranih čitaonica Predstavlja sastavni dio njegova profesionalnog profila. Nastavnik mora: ◦ pratiti stručno-znanstvene radove u njegovom području i ◦ samostalno otkrivati, tražiti i istraživati kako bi riješio problem pred kojim se našao u pedagoškom procesu.

Proizvodnja novog znanja – sastavni dio profesije nastavnika u školi koja uči i temeljni je čimbenik njezina razvoja i pedagoškog procesa u njoj. Različiti oblici stručno-znanstvenih skupova – savjetovanja, okrugli stolovi, tribine, prezentacije, panel-diskusije – potiču profesionalni razvoj. Zahvaljujući istinskom pluralizmu treba poštovati posebnosti (osobnosti) u funkciji poticanja, izgradnje i razvijanja me đ usobne suradnje.

6. Škola koja uči je samorazvojna organizacija Škola promišlja svoj vlastiti razvojni proces Oblik suvremeno organizirane škole koja u sebi pronalazi: ◦ čimbenike razvoja, ◦ korektive zastoja i zabluda te ◦ mogućnosti i obveze svog uskla đ ivanja s razvojem društva. Škola kao nositelj razvoja, a ne imitator! Raznolikost – pluralnost!

Prepoznatljivost škole očituje se u: 1. bogatstvu dinamike razvoja u kreativno- inovativnim ambicijama njezinih članova, 2. bogatstvu razra đ enih zadaća i 3. u pronalaženju mogućnosti njihova kvalitetnog ostvarivanja.

U standardiziranom sustavu odgoja i obrazovanja nužni su projekti, kritičke vizije koje se i same mijenjaju. Model škole koja uči realizira se u kreativno- kritičkom procesu postupnog ostvarivanja njezina inovativno-kreativnog potencijala. Nužno je permenantno kritički vrednovati: ◦ organizaciju, ◦ sadržaj i ◦ karakter pedagoških procesa

*** ŠKOLA KOJA UČI JE PROCES, A NE STANJE, JEDNOKRATAN ČIN ili OBVEZA KOJA SE ISPUNJAVA!

Suvremena škola utemeljuje se na znanju koje se stalno obogaćuje, razvija, mijenja, ◦ što obvezuje nositelje života i rada u njoj na stalno učenje. Škola koja uči postaje temeljnim čimbenikom vlastitog razvoja i stručno-znanstvenim korektorom mogućih zastranjenja u tim procesima. Učeći, nastavnik razvija dimenzije svoje stručnosti, ali u isto vrijeme pridonosi mijenjanju i razvijanju škole koja uči.

Škola koja uči sasvim je normalna škola u kojoj se, odgajajući i obrazujući, živi, stječe iskustvo i pomaže odrastati. Ona je suvremeno organizirana škola koja se permanentno razvija ◦ sukladno društvu u kojem jedino na takav način može opstati i ostvarivati svoju:  pedagošku,  društvenu i  kulturno-civilizacijsku komponentu.

Kurikulumski pristup ustrojavanju škole – škola koja se učeći mijenja! Osnova nove filozofije škole i njezina svekolikog života i rada. Uklanja se tradicionalna rascjepkanost škole koju je institucionalizirala industrijska civilizacija sukladno modelu organizacije- proizvodnje u društvu. Trad.školu karakterizira: ◦ Izloranost, šablona, dogmatiziranje

Trad.škole nisu bile u skladu s vremenom i postavljenim zadaćama! Kur.pristup pridonosi njezinom izvlačenju prema modelu kulture u nastanju. Sadržani su elementi cjeloživotnog učenja, temeljne pretpostavke ljudske egzistencije u suvremenosti. Permanentnost je nužno utkati u karakter pedagoškog procesa čije je funkcija ◦ otvaranje, problematiziranje, projektiranje, ◦ a ne zatvaranje, sputavanje i dogmatiziranje!

Kurikulumski model strukturiran je od niza me đ usobno povezanih elemenata prožetih u stalnom procesu ◦ razvoja, ◦ mijenjanja, i ◦ usavršavanja. Kurikulumski pristup – integralni pristup njezinom svekolikom biću protkanom mnoštvom parametara, ◦ koji se intezivnijim razvojem sve više razvijaju, mijenjaju i umnožavaju.

Aspekti mijenjanja, razvoja i unapređivanja škole potaknuti kurik.pristupom 1. Kurikulumski ustroj afirmira znanstveni pristup njezinom biću. 2. Iz temelja se problematizira teoretsko- metodološka potka njezina strukturiranja 3. Učenik se potiče i afirmira kao temeljni čimbenik pedagoškog procesa 4. Sadržaji odgoja i obrazovanja kompleksnijeg su karaktera 5. Mijenja se uloga i položaj nastavnika u pedagoškom procesu 6. Škola se postupno transformira u kreativno-inovativnu organizaciju

Kurikulumski ustroj afirmira znanstveni pristup njezinom biću Predvladava se tradicionalno koncipirana škola koju je karakterizirala: ◦ razmrvljenost, improvizacija, proizvoljnost, površnog u kojoj je učenik bio predmet oblikovanja Škola se: ◦ ne pretvara u znanstvenu organizaciju, ◦ ne lišava didaktičko-metodičke transformacije znanstvenih sadržaja i postupaka.

Iz temelja se problematizira teoretsko- metodološka potka njezina strukturiranja Kurikulum se pojavljuje u ozračju reforme pedagogije na početku 20.st. Odrednice njegove pojave: ◦ Pokret za umjetnički odgoj ◦ Dječja psihologija ◦ Pedocentrična pedagogija, ◦ Pedagogija radne škole

Kurikulumsko modeliranje škole i pedagoškog procesa korespodentno je s globalnim promjenama u suvremenosti! Neurologija, biologija, antropologija, pružili su učenicima nove mogućnosti, uloge i položaje. Dosezi suvremene psihologije i novi odnosi prema znanju uvjetuju nove metode poučavanja i učenja.

Kapaciteti ljudske ličnosti, Nužnost cjelovitog djelovanja, Status i položaj učenika te Suvremene komunikacije ◦ problematiziraju karakter tradicionalnog pedagoškog procesa i ◦ otvaraju njegove nove mogućnosti, karakter i prostore djelovanja.

Teoretsko-metodološke osnove teorije kurikuluma proizlaze iz: ◦ razgranatog kompleksa suvremenih znanstveno-tehnoloških dostignuća i ◦ bogate stručne-metodičke prakse utemeljene na njoj.

Učenik se potiče i afirmira kao temeljni čimbenik pedagoškog procesa Elementi modela škole usmjereni su prema: ◦ učeniku, ◦ poštovanju i poticanju njegove osobnosti te ◦ otkrivanju mogućnosti njegova razvoja. Razvoj nove pozicije učenika utemeljena na znanstvenim i društveno-civilizacijskim dosezima.

U središtu odgoja i obrazovanja je: ◦ učenikova osobnost koja je kompleksnog karaktera, ◦ njegova postignuća, ◦ umijeće, kompetencije stečene vlastitim postignućem Cilj je: ◦ znati kako činiti, ◦ djelovati, ◦ stvarati, ◦ proizvoditi,  a ne jednostavno mehanički reproducirati zapamćene činjenice i podatke

Učenik kao mjera, obveza, zadaća, mogućnost i partner organizacije, tijeka i karaktera pedagoškog procesa. Mijenjanje: ◦ strukture aktivnosti učenika u pedagoškom procesu, ◦ matrice pedagoškog procesa ◦ metodološke potkove ◦ organizacije...

Učeniku se omogućuje: ◦ da razvija i afirmira svoj vlastiti angažman u procesu odgoja i obrazovanja i ◦ aktivno sudjelovanje u kreiranju uvjeta za uspješno ostvarivanje njihovih zadaća.

Sadržaji odgoja i obrazovanja kompleksnijeg su karaktera Strukturirani na interdisciplinarnoj i multidisciplinarnoj osnovi. Kurikulumski sadržaji obuhvaćaju: ◦ Osobni razvoj ◦ Samopouzdanje, motivaciju ◦ Sposobnosti komuniciranja ◦ Životne sposobnosti ◦ Upravljanje samim sobom, ◦ Kreativno rješavanje problema

Mijenja se položaj i uloga nastavnika u pedagoškom procesu Transformiranje nastavnika iz specijalista predmetnog područja u kreativno-inovativnog stručnjaka s veoma velikim mogućnostima, zadatcima i obvezama. Cilj: afirmacija učenika kao čimbenika samosazrijevanja! ◦ Nastavnik se potiče da sve više pozornosti posveti teoretskom osmišljavanju praktičnog iskustva.

Nastavnik - učenik kao razmišljajući praktičar. Nastavnikova angažiranost utemeljuje se na: ◦ znanju i ◦ teoretskoj potki koja služi kao osnova tog znanja.

Ako želimo od učenika tražiti da ocjenjuje i poboljšava svoj rad, ◦ onda to treba biti i nastavnikova maksima! Samo vlastitim učenjem, na jasnoj metodološkoj potki mogu se rješavati konkretne proturječnosti u procesima odgoja i obrazovanja u funkciji njihova razvoja i unapre đ enja.

Škola se postupno transformira Transformira se u kreativno-inovativnu organizaciju, osloba đ ajući se metafore tvornice (trad.škola) Škola humanističke vizije u kojoj se živi i stječu iskustva, u kojoj se pedagoški proces organizira u funkciji: ◦ razvoja i afirmacije osobnosti učenika, ◦ njegova samorazvoja, samoaktualizacije i ◦ samoobnavljanja.

Kurikulum je u funkciji nastavnikova razumijevanja škole, što će mu omogućiti da konačno promijeni školski svijet. To je proces unapre đ enja života i rada škole koji se nalazi u središtu nastavnikove spoznaje. Partnerski odnos nastavnika i učenika u razvoju škole u biti je odgojno-obrazovna vrjednota i temeljna odrednica njezina suvremenoga organiziranja.

Suvremeno organizirana škola utemeljuje se na znanju i znanosti. Škola se integrira u: ◦ društveno-znanstveni milje, ◦ društvo koje uči razvijajući svoje pedagoško-didaktičke specifičnosti, sukladne zadaćama tog miljea.

Škola novim pristupima prevladava svoju tradicionalnu fizionomiju i karakter. Kur.pristup potiče školu koja se utemeljuje na: ◦ suvremenom znanju, ◦ dostignućima suvremene informacijske tehnologije, u čijoj su osnovi kreativnost, inovativnost, anticipativnost, što sve skupa omogućuje različite oblike, stilove i karakter odgojno-obrazovnog procesa.

Škola koja uči imperativ je suvremenosti! Ona otkriva nove prostore, mogućnosti razvoja, mijenjanja, kompatibilne obvezama i zadaćama svijeta promjena. Kurikulumska teorija jedna je od odgojno- znanstvenih paradigmi primjerenijih strukturiranju suvremene škole društva.

POUČAVANJE UČENIKA ZA SAMOPOUČAVANJE Vještina poučavanja sve se više pretvara u umijeće djece da sama sebe poučavaju Emocionalna povezanost sa školom je prepreka njezinu mijenjaju. Škola se duboko utkala u svijest ljudi kao neizbježan čimbenik njihova opstanka i društvenog razvoja, koja ima svoju bogatu tradiciju djelovanja.

1. Unatoč našim željama da promijenimo školu, pokušaji reformiranja bili su u funkciji produžavanja njezine agonije u suvremenosti. Mehaničko unošenje novina ne transformira njeno tradicionalno biće. To nije jednostran čin, reformski zahvat, već proces u kojem se razvijaju i emancipiraju osobnosti svih tih nositelja.

2. Razvoj nastave treba postati jezgrom razvoja škole Nastava - odgojno obrazovni proces koji se utemeljuje na sasvim odre đ enim osnovama pedagoške matrice toga procesa. Povijesni razvoj škole i nastave u njoj, predstavlja se sasvim odre đ enim paradigmatskim modelima pedagoške matrice.

Ti paradigmatski modeli pedagoškog procesa bili su: ◦ temeljni kriteriji vrjednovanja uspješnosti škole u sasvim odre đ enom vremenu i prostoru u kojem je djelovala, ◦ ali i njezinih mogućnosti da prati osposobljavanje učenika za nove okolnosti, obveze, zadaće i sudjeluje u tome.

Suvremenost nameće obvezu strukturiranja novih paradigmatskih osnova pedagoškog procesa. Suvremenost pretpostavlja, traži i uvjetuje potku pedagoškog procesa sukladnu školi kreativno-inovativnog, a ne imitativnog društva, ◦ utemeljenu na dosezima i rezultatima suvremene znanosti koji su u stalnom procesu mijenjanja.

Matrica pedagoškog procesa u suvremenoj školi utemeljuje se na emotivnom i misaonom angažiranju učenika Karakter pedagoške komnikacije usmjeren je na poticanje razvoja i afirmacije osobnih mogućnosti učenika. Škola se nije jednostavno odrekla mnogih tradicionalnih načina i postupaka u pedagoškom procesu. Pokušala ih je transfomirati u koncepciju suvremene škole razvijajući samopouzdanje, inicijativu, stvaralaštvo.

3. Suvremena škola se okreće učeniku kao osnovnom čimbeniku odgojno- obrazovnog procesa Samorazvoj ličnosti je cilj i zadaća, ali i osnova odgoja i obrazovanja. Postupno preuzimanje odgovornosti vlastitog razvoja proces je dozrijevanja kompleksne osobnosti.

4. Učenje postaje dominantan proces u odgoju i obrazovanju koje se utemeljuje na kognitivno-konstruktivističkoj razini. Mišljenje i kreativnost kao osnovni instrumenti za egzistenciju suvremene ličnosti u svijetu intezivnih promjena. UČENJE – PREDMET UČENJA. Društvo znanja, društvo koje uči, pretpostavlja i traži učenje kao cjeloživotni proces.

Vještinu poučavanja u školi nužno je sve više pretvarati u umjeće poučavanja učenika da sami sebe poučavaju! Proces postupne transformacije poučavanja u samopoučavanje proizlazi iz pristupa nastavi kao ambijentu u kojem se klatno poučavanja prenosi na učenje.

5. Nastavnik kao katalizator učenikova učenja i samovrjednovanja koji svojom stručnošću motivira, regulira, stimulira učenikovu angažiranost. Osamostaljivanje učenika kao nositelja osobnog razvoja - kompleksan izazov suvremenom nastavniku. Učenik kao ličnost u razvoju.

6. Suvremena informacijska tehnologija svojim mogućnostima snažno je sredstvo za osposobljavanje učenika Računalo pruža izvanrednu prigodu za inauguriranje novih modela komuniciranja i karaktera pedagoškog procesa

ZaključakZaključak Cilj je znati kako činiti, djelovati, stvarati, proizvoditi, a ne jednostavno mehanički reproducirati zapamćene činjenice i podatke. Bitno je učiti činiti, i učiti živjeti zajedno TRAD.ŠKOLA: zatvara, izolira, dogmatizira, rascjepkani sadržaji MODERNA ŠKOLA: otvara, potiče, angažira, raznolikost, pluralnost, permanentno učenje